opeklina

opeklina (opekotina, kombustija, combustio), posljedica djelovanja visoke temperature, kemikalija, elektriciteta ili zračenja na površinu tijela. Uz izraze kombustija i ambustija uveden je i naziv konflagracija, tj. izgaranje tijela u vatri. Promjene kod opeklina primarno su lokalizirane, ali se kod teških oštećenja mogu proširiti i prijeći u tzv. opeklinsku bolest. Prema dubini oštećenja tkiva dijele se u tri stupnja: 1. zahvaćen je samo površni sloj kože; 2. sačuvane su samo dublje strukture; 3. koža je posve nekrotizirana. Ocjena dubine zahvaćene površine važna je za liječenje i prognozu. Veličina opečene površine tijela može se orijentacijski izračunati po „pravilu devetke" (prema Wallaceu); opečena površina glave iznosi 9%, svake ruke po 9%, trupa sprijeda i straga po 18%, svake noge po 18% i medice 1%; u djece se, ovisno o dobi, omjeri mijenjaju pa se površina glave povećava na 15 do 19% , a površina trupa se smanjuje na 16%. Prva pomoć: čišćenje i sterilno previjanje opečene površine, nadoknada tekućine i elektrolita. Liječenje: aseptično uklanjanje mjehurića, odstranjenje nekrotičnih površina, transplantacija kože, sprečavanje infekcije i suzbijanje šoka. Posljedice: ožiljci, kontrakture, stenoze, strikture itd. Teška opeklina može prouzročiti smrt, a često zaostaje trajna invalidnost.