ortoze

ortoze, pomagala kod oštećenja funkcije lokomotornog sustava s vrlo širokom svrhom (stariji naziv ortopedski aparati). Svrha može biti: ograničenje pokreta, ukočenje zgloba, reguliranje pokreta, podupiranje, rasterećenje, fiksacija, te sprečavanje patoloških pokreta. Ortoze se primjenjuju privremeno (radi osiguranja rezultata operacije), ili trajno, a izrađuju od plastičnih materijala, pluta, drveta, kože, uz pojačanja čeličnim šipkama. Zbog velike šarolikosti funkcijskih ispada potrebno je, nakon biomehaničke analize, odrediti vrstu i pojedinosti ortoze. Mjera se uzima pomoću sadrena modela u korigiranom položaju. Postoje ortoze za kralješnicu, gornje i donje okrajine. Steznici su spinalne ortoze, stabilni ili aktivni (npr. steznik „Millwaukee” kod skolioze). Češće se upotrebljavaju ortoze donjih udova kod hemiplegije, teških artroza itd., te ortoproteze kod skraćenja jedne noge za preko 20 cm. Noviji sustavi koriste i funkcionalnu električnu stimulaciju. Elektronskim ortozama upravlja se bradom, jezikom, vidom, sluhom te puhanjem ili usisavanjem; prva elektronska ruka (za potpunu kljenut gornje okrajine) bila je „ruka Rancho los Amigos” (nazvana po kalifornijskoj bolnici gdje je izrađena) kojom invalid upravlja jezikom, a daje ruci sedam stupnjeva slobode kretanja.