osteomijelitis

osteomijelitis (osteomyelitis), upala kosti uzrokovana piogenim organizmima, u užem smislu upala koštane moždine. Najčešći su uzročnici piogeni mikroorganizmi (stafilokoki, streptokoki, pneumokoki, salmonele i dr.). Specifični osteomijelitis danas je rijedak, a uzrok mu je uglavnom mikobakterij (tuberkuloza kosti). Osteomijelitis može nastati hematogenim i egzogenim putem. Hematogeni osteomijelitis najčešće se javlja u doba nagla rasta skeleta. Egzogeni osteomijelitis može biti posttraumatski (nakon otvorenih ozljeda) ili postoperativni. Nespecifični o. može se javiti u akutnu ili kroničnu obliku. Primarno kroničan može biti tzv. sklerozantni (Garréov osteomijelitis, u novijoj literaturi „idiopatska kortikalna skleroza"), ili se može javljati blaži oblik kao Brodiev apsces. Tok bolesti ovisi o uzročniku, imunološkom stanju, lokalizaciji i životnoj dobi. Akutni osteomijelitis javlja se s visokom temperaturom i tresavicom, ubrzanom sedimentacijom krvi i leukocitozom (osteomijelitis purulenta acuta). Kasnije se mogu stvarati apscesi s fistulama i sekundarnim infekcijama. Koštana struktura se mijenja, nastaju defekti kosti i sekvestri. Liječenje ovisi o fazi bolesti, lokalizaciji i dobi. Uglavnom važi staro pravilo „ubi pus ibi evacua", posebno u akutnoj fazi. Drugo je pravilo da se spriječi prijelaz akutna u kroničan oblik upale. Opća i lokalna aplikacija antibiotika primjenjuje se odmah, a nakon antibiograma (punkcija), ciljana. Kirurško otvaranje i čišćenje žarišta izvodi se takoder odmah nakon postavljene dijagnoze. Kasnije, kod posljedica, dolaze u obzir rekonstruktivni kirurški zahvati.