osteosinteza

traži dalje ...

osteosinteza, spajanje kosti kirurškim putem. Izvodi se nakon prijeloma ili osteotomije kosti. Za egzogenu osteosintezu upotrebljavaju se materijali od metala (slitine), kao žlica, vijci, čavli, ploče što se pričvrste vijcima i dr. Ona se izvodi različito, ovisno o lokalizaciji i vrsti prijeloma. Intramedularna osteosinteza dugih kostiju izvodi se pomoću čavla koji se stavlja u medularni kanal kosti. Izvorni Kuntscherov način intramedularne fiksacije doživio je više modifikacija. Velik napredak u načinima i tehnici osteosinteze učinila je grupa švicarskih ortopeda i kirurga (AO-grupa) postavivši tri osnovna kriterija osteosinteze: anatomsku repoziciju, mehanički stabilnu osteosintezu i očuvanje vaskularizacije fragmenata. Postoji i način fiksacije kosti pomoću vanjskih fiksatora, tada se naprava za fiksaciju nalazi izvan tijela, a fiksacija kosti izvodi se pomoću čvrste žice koja je spojena s vanjskim fiksatorom. Osteosinteza se može izvesti i pomoću koštanog transplantata, koji se obično fiksira na kost pomoću vijaka, žice ili metalne ploče.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1992.

Citiranje:

osteosinteza. Medicinski leksikon (1992), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 28.5.2025. <https://medicinski.lzmk.hr/clanak/osteosinteza>.