ovisnost

ovisnost, psihološko stanje koje dovodi do psihičke ilili fizičke ovisnosti o nekoj tvari biljnog, životinjskog ili sintetskog podrijetla, a koja utječe na psihičku djelatnost, npr. na raspoloženje, nagone, misaone procese i dr. Psihička ovisnost označava neodoljivu želju za takvom tvari, a fizička (metabolička) obilježena je time što ta tvar ulazi u metaboličke procese organizma, a najočitije se iskazuje u nedostatku te tvari apstinencijskim sindromom. Razlozi ovisnosti mogu biti različiti: od rizičnih skupina koje čine omladina, duševni i tjelesni bolesnici, poremećaji ličnosti, sve do pretpostavljenih neurotransmiterskih poremećaja na receptorima. Osnovni cilj ovisnosti je stvaranje ugode ili odstranjenje neugode. Ovisnost je rezultanta međuigre između droge (tvari), ličnosti i okoline, dakle uvjetuju je psihički, somatski i socijalni činitelji. Za tvari koje izazivaju fizičku ovisnost tipična je tolerancija, otpornost na drogu, što znači da za jednak učinak organizam zahtijeva sve veću dozu. Može se razviti ovisnost o legalnim tvarima (lijekovi), kao što su npr. analgetici, zatim o psihofarmacima, kao što su psihostimulancije (amfetamini, kokain), o trankvilizatorima (benzodijazepini), pa i o nekim antiparkinsonicima (triheksifenidil), no mnogo češće o tvarima koje ne služe kao lijekovi, kao što su npr. tetrahidrokanabinoli (marihuana), neki opijatski spojevi i derivati, posebno heroin, i naposlijetku halucinogene tvari (LSD 25). Može se razviti i unakrsna ovisnost, kad osoba ovisna o jednoj tvari istovremeno postane ovisna i o nekim drugim tvarima slična farmakološkog djelovanja, pa one mogu u odgovarajućim dozama uzajamno zamijeniti jedna drugu s jednakim učinkom. Svaka od tih tvari može eliminirati apstinencijski sindrom koji je nastao uslijed pomanjkanja druge. Te tvari ne moraju biti i slična kemijskog sastava. Značajka fizičke ovisnosti je → apstinencijski sindromPostoje različiti tipovi ovisnosti; tako npr. barbituratno-alkoholni, psihostimulantni (kokain, amfetamin itd.) tip, zatim tip ovisnosti o kanabisu (hašiš, marihuana) te halucinogeni tip (meskalin, psilocibin, LSD 25 itd. ). Alkoholizam se kao ovisnost daleko najčešća i u nas i u čitavu svijetu, odvaja od ostalih: Liječenje ovisnosti nije zahvalno i uspjesi su razmjerno slabi, pogotovo ako se istodobno ne primjenjuju sve potrebne mjere - psihičke, fizičke i socijalne, koje tek dugotrajno i smisleno, pojedinačno promišljene, dovode do stanovita uspjeha. Neka istraživanja uvrštavaju i pušenje duhana (nikotinizam) čak u fizičku ovisnost, što nije dokazano, a naravno i u psihičku ovisnost. Dok je prije rata ovisnost pretežno bila geografski omeđena, razvojem svih sredstava komunikacija današnje pojave ovisnosti nemaju uopće granica u svijetu. U suzbijanju ovisnosti, koja nije samo medicinski (pogotovo ne samo psihijatrijski) problem, nego ponajprije socijalni, integracija svih službi - od policije, carine, medicine, psihijatrije, socijalnih službi i dr. - može dovesti do stanovita uspjeha. (Rjeđe su objekti ovisnosti nematerijalni, npr. glazba, igre, gledanje televizije.)