paraliza facijalisa

paraliza facijalisa (prozoplegija, paralysis nervus facialis), paraliza ličnog živca, može biti periferna i centralna. Periferna paraliza facijalisa označena je mlohavošću i atonijom lične muskulature jedne polovice lica, s gubitkom normalnih bora, te široko otvorenim okom bez mogućnosti zatvaranja kapaka, s „izbrisanomˮ brazdom između usana i obraza (nazolabijalna brazda), te spuštenom usnicom, osobito kuta usana; to se osobito vidi pri aktivnim kretnjama zbog nemogućnosti da se usne pokrenu. Ovisno o mjestu lezije u perifernom toku ličnog živca, dodatne smetnje mogu biti smanjena sekrecija suza, hiperakuzija (zbog izostanka refleksa mišića stapedijusa u srednjem uhu), te smetnja okusa s prednje dvije trećine jezika iste strane. Najčešći uzrok je prehlada, bez jasna patološkog mehanizma, pa se takva paraliza facijalisa naziva idiopatska ili kriptogenetska (→ Bellova paraliza). Drugi uzroci: trauma glave s frakturom baze lubanje, mastoiditis, upala srednjeg uha, kolesteatom, neoplastične proliferacije i destrukcija baze lubanje, procesi (osobito tumori) u području cerebelo-pontinog ugla, upalni procesi virusima, borelijama ili bakterijama. U potonjem slučaju često mogu nastati i bilateralne lezije facijalisa. Velik broj „idiopatskihˮ paraliza facijalisa izliječi se spontano. Kod više od četvrtine ovih slučajeva dolazi do nepotpune regeneracije s oduzetošću lica, katkad s kontrakturama ličnih mišića te strane, s patološkim sukretnjama u mišićima lica, ili nekontroliranim curenjem suza zbog paralize kapaka („krokodilske suzeˮ). Točna dijagnoza i savjesno liječenje bitni su za prognozu. Kod „idiopatskeˮ paralize daju se kortikosteroidi, vitamini grupe B, uz elektrostimulaciju paraliziranih mišića. Elektromiografske kontrole daju informaciju o stupnju reinervacije. Radi zaštite sluznice, osobito rožnice paraliziranog oka, daju se odgovarajući lijekovi i mehanička zaštita (poklopac). U slučaju izostanka reinervacije i regeneracije izvode se odgovarajući operativni zahvati na živcu, što mora biti pravovremeno indicirano. Bitno je postaviti ispravnu diferencijalnu dijagnozu u svrhu etiološke terapije bolesti zbog drugih uzroka („simptomatskiˮ oblici), npr. zbog tumora ili apscesa. Centralna paraliza facijalisa posljedica je oštećenja kortikobulbarnih vlakana na njihovu putu od moždane kore do jezgre facijalisa na suprotnoj strani lica. Karakterizira je jače zahvaćanje donje polovice lica, mišića oko ustiju i platizme, te izostanak paralize mišića čela i kružnog mišića oko očiju. Najčešće je posljedica cerebrovaskularnog inzulta (apopleksije), ali dolazi i kod drugih procesa u moždanim hemisferama, npr. tumora, upalnih procesa, multiple skleroze i dr.