piromanija

piromanija, nagonska, prisilna potreba za podmetanjem požara. Prema starijoj literaturi smatra se da ide u tzv. monomanije kao što su kleptomanija; dipsomanija, dromomanija, poriomanija. U prijašnjim društvenim prilikama piromanija se smatrala tipičnom za kmetove, koji pale dobra svojih gospodara, za kućne pomoćnice koje pale kuće svojih poslodavaca, kako bi se oslobodile izrabljivača. Danas, kad postoje velike robne kuće, prevladava pojava kleptomanije. Međutim, piromanija je mnogoznačan pojam i motivi za podmetanje vatre idu od materijalnih interesa (odšteta, skrivanje krađa, osveta itd.) do tek rjeđih, izrazitih nagonsko-prisilnih paleža. Stoga treba svaki pojedini slučaj sudsko-psihijatrijski posebno razmotriti. Među piromanima nalaze se češće lakše duševno zaostale osobe ili osobe s poremećajima ličnosti, karakterni neurotičari, sociopati. Analitičari tumače pojavu piromanije magijskim značenjem vatre, koju se može gasiti mokrenjem, dakle nekom podsvjesnom željom za penisom. Time tumače i vječnu vatru u vestalinki. Primjer piromana koji je doživio svjetsku slavu i ušao u povijest u negativnom smislu jest Herostratovo podmetanje požara u hramu u Efezu, što je proisteklo iz poriva za isticanjem.