povijest medicine prosvjetiteljstva

povijest medicine prosvjetiteljstva. Razdoblje prosvjetiteljstva ili racionalizma (druga pol. XVIII. i prva desetljeća XIX. st.) obilježeno je napretkom prirodnih znanosti. A. von Haller je utemeljio, a F. Magendie razradio eksperimentalnu fiziologiju, G. B. Morgagni je povezao anatomska i klinička istraživanja osnovavši patološku anatomiju, koju je razvio F. X. Bichat. Kliničku je medicinu unaprijedio H. Boerhaave te J. L. Auenbrugger otkrićem perkusije i R. Th. H. Laennec otkrićem auskultacije. Napreduje i kirurgija (Desault, Chopart, Dupuytren), posebice ratna (Larrey). J. Daviel uvodi ekstrakciju katarakte, a Ph. Pinel oslobađa duševne bolesnike lanaca. G. van Swieten uređuje javno zdravstvo, a J. P. Frank udara temelje socijalnoj medicini. E. Jenner iznalazi vakcinaciju, dok M. A. Plenčič prvi izražava misao da svaka zaraza ima svoj specifični uzročnik. U tom razdoblju nastaje i niz medicinskih sustava, koji bi trebali protumačiti fiziološke i patološke procese; njihovi su protagonisti G. E. Stahl (animizam), F. Hoffman, Th. Bordeu (vitalizam), W. Cullen, J. Brown, F. J. V. Broussais i dr. Pod utjecajem romantike nastaju animalni magnetizam (F. A. Mesmer), frenologija (F. J. Gall) i homeopatija (S. Hahnemann).