prostaciklin

prostaciklin (epoprostenol), biološki aktivna tvar iz grupe prostanoida, nastaje iz arahidonske kiseline (eikozanoid). Najviše se nalazi u endotelu arterija i vena. Izaziva inhibiciju agregacije trombocita, vazodilataciju, hipotenziju, povećava izlučivanje natrija, kalija i klora, povećava količinu renina u plazmi, uzrokuje bronhodilataciju. Povećava se npr. kod uremije, Barterrova sindroma a smanjuje npr. kod trombocitopenične purpure, dijabetesa, predeklampsije. Klinički se upotrebljava (najčešće intravenska infuzija) kao npr. antiagregacijsko sredstvo, vazodilatancija, u ekstrakorporalnoj cirkulaciji, predeklamptičkoj toksemiji, te kao protektor presadena bubrega. Na prostaciklinski odgovor može se utjecati djelujući na njegovu sintezu ili razgradnju, ili primjenom sintetskih analoga (npr. homoprostaciklin, tiaprostaciklin, mileprost, karbaciklon, ciloprost), te povećanjem količine prostaciklina (npr. tripsin, dipiridamol, nafazatrom).