psihosomatske bolesti

psihosomatske bolesti, tjelesne, organske bolesti kojima uzrok leži, osim dispozicije, u psihosocijalnim izazovnim činiteljima. Mogu početi kao reverzibilni poremećaji, koji postupno zahvaćaju organske strukture i sustave. U sedam klasičnih i odavno poznatih psihosomatskih bolesti spadaju: bronhalna astma, peptički ulkus, ulcerozni kolitis, esencijalna hipertonija, neurodermitis, alergične reakcije kao kronični poliartritis i hipertireoza. Danas se smatra da se psihosomatske bolesti mogu iskazati na gotovo svakom organskom sustavu. Tako na želučano-crijevnom: gastritis, vrijed želuca i dvanaesnika, mukozni, spastični, ulcerozni kolitis; na srčano-cirkulacijskom: hipertonija i hipotonija te koronarna skleroza (izraz tzv. menedžerske bolesti); na dišnom: vazomotorni rinitis, spastični bronhitis, bronhalna astma; na urogenitalnom: adneksitis, dismenoreja, fluor, prostatitis; na endokrinom: hipertireoza, anorexia nervosa, pretilost (adipoznost), hiperemeza trudnica, eventualno dijabetes melitus; na koži: psorijaza, urtikarija, neurodermitis, egzemi; na skeletno-zglobno-mišićnom: reumatske bolesti, lumbago, spondilartroza; na očima: psihosomatski glaukom, blefaritis. Čini se da tim popisom nije iscrpljena puna lista psihosomatskih bolesti, kojima se danomice pribrajaju nove. Liječenje treba provoditi kombinirano, tj. somatskom (farmakološkom) terapijom, koja može prekinuti začarani krug psihičkih i psihosocijalnih uzroka na vegetativni sustav, te različitim oblicima psihoterapije (individualnom, grupnom, obiteljskom). Posebno značenje i vrijednost trebala bi u liječenju imati primjena teorije ponašanja (engl. behaviour, njem. Verhalten), povezana s Pavlovljevom refleksologijom. Oblike liječenja treba posve individualno prilagoditi svakom pojedinom bolesniku.