radiodermatitis
traži dalje ...radiodermatitis (rendgenski dermatitis, radijacijska opekotina), posljedica djelovanja ionizantnih zraka na kožu. Akutni radiodermatitis razvije se nakon razdoblja latencije od 6 do 12 dana. Prvi stupanj očituje se zagasitocrvenim eritemom nakon kojega zaostaje mrljasta pigmentacija uz prolaznu blokadu funkcije žlijezda lojnica; tri tjedna nakon ozračenja ispadaju dlake, no i to je prolazno i one opet izrastu nakon 4-12 tjedana. Drugi je stupanj karakteriziran upalnim crvenilom, edemom, pojavom mjehurića i vlaženjem; dolazi do trajna gubitka dlaka i noktiju, žlijezda lojnica, a djelomice i znojnica. Treći stupanj nastaje nakon akutna toksičnog djelovanja zraka razvojem duboke nekroze tkiva; nastaje „rendgenski ulkusˮ, koji teško cijeli i može prijeći u spinocelularni karcinom. Kronični radiodermatitis nastaje u većem razmaku, od 2 godine pa do više desetljeća nakon djelovanja ionizantnih zraka (sumacijski učinak), vrlo često na rukama radiologa. Razvija se trajna atrofija kože uz gubitak njezinih adneksa (dlake, nokti, žlijezde) i razviju se mrljaste ili difuzne hiperpigmentacije ili hipopigmentacije, teleangiektazije i keratoze, koje mogu maligno alterirati. Tako nastaje slika poikilodermije. I u tom stadiju može nastati rendgenski ulkus. Liječenje: akutni radiodermatitis traži primjenu indiferentnih posipa i masti, dok se ulkusi liječe kortikosteroidnim mastima uz analgetike i antiflogistike. Kod kroničnog radiodermatitisa treba kožu mastiti indiferentnim mastima i dati heparinske pripravke. Keratoze treba ekscidirati. Rendgenski ulkus obično ne reagira na konzervativno liječenje, pa se kirurški mora prekriti transplantatom.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1992.
radiodermatitis. Medicinski leksikon (1992), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 1.5.2025. <https://medicinski.lzmk.hr/clanak/radiodermatitis>.