ravnoteža tijela

ravnoteža tijela, održavanje stalna (stabilna) položaja tijela ili samo njegovih dijelova pri promjenama smjera djelovanja sile teže i akceleracije (ubrzanja). Ostvaruje se promjenama tonusa (napetosti) velikih grupa skeletnih mišića; npr. pri naginjanju tijela na jednu stranu, na suprotnoj polovici tijela poraste napetost mišića da bi se spriječio pad tijela na stranu naginjanja. Glavni osjeti (signali) o promjeni položaja tijela, tj. signali da može doći do narušavanja ravnoteže, jesu: osjet pritiska na stopala, vidni osjet i vestibulski osjet. Impulsi s odnosnih osjetila integriraju se u kori velikog mozga (gdje dolaze do svijesti) i u malom mozgu. Iz malog mozga polaze podsvjesni motorni impulsi u skeletno mišićje. Za ispitivanje tjelesne ravnoteže postoje mnogobrojni testovi (pokusi), kao npr. → Rombergov pokus (test). Poremećaji tjelesne ravnoteže najčešće nastaju kod oštećenja malog mozga i unutrašnjeg uha (vestibulskog aparata).