reanimacija srca

reanimacija srca, jedan od osnovnih postupaka oživljavanja, a indicirana je odmah nakon postavljanja dijagnoze zastoja srca (izostanak pulsa, široke zjenice, prestanak disanja, cijanoza i gubitak svijesti). Reanimacija srca započinje ritmičkom kompresijom donje trećine prsne kosti i umjetnim disanjem. Bolesnik se mora nalaziti na tvrdoj podlozi ležeći na leđima. Pri zastoju srca na operacijskom stolu, srce se može masirati i izravno kroz prsni koš ili otvoreni ošit iz trbušne šupljine. Postupkom treba nastaviti sve do pojave spontanog pulsa, odnosno sve dok postoje znakovi djelotvornosti masaže i umjetnog disanja (suženje zjenice, puls pri svakoj kompresiji prsišta i oporavak svijesti). Mehanizam pokretanja krvi vanjskom masažom srca objašnjava se funkcioniranjem srčanih zalistaka i istiskivanjem krvi iz pluća prilikom ritmičke kompresije prsišta. Pošto se uspostavi mogućnost elektrokardiografske dijagnostike, ventrikulsku fibrilaciju ili vrlo brzi ritam klijetki pokušava se prekinuti impulsom električnog defibrilatora, a podražljivost provodnog sustava ublažiti infuzijom ksilokaina, kalijevim kloridom, antagonistima kalcija ili beta-adrenergičnim blokatorima. Kada se srčani mišić nalazi u stanju atonije (izoelektrična linija na EKG), elektromehaničke disocijacije (gotovo normalna EKG-krivulja uz odsutnost kontrakcije) ili vrlo spora ritma, primjenjuju se adrenalin, atropin, kalcijski klorid, orciprenalin ili ritmička električna stimulacija (pacemaker). Reanimaciju srca uvijek prati umjetno disanje, po mogućnosti uz visoku koncentraciju kisika.