rimska medicina

rimska medicina. Autohtona rimska medicina posve je beznačajna - najveći liječnici Rima bili su Grci i baš ovdje antička medicina dobiva konačnu sintezu i logičku shematizaciju. Ugled grčkih liječnika započinje s Asklepijadom, međutim različita i oprečna naučavanja pojedinih medicinskih škola: dogmatske, metodičke (Temison iz Laodikeje, Soran iz Efeza, Celije Aurelijan), empirijske (Skribonije Largo), pneumatske (Antilo), eklektičke (Aretej iz Kapadokije, Rufo iz Efeza) i drugih, dovela su do udaljavanja od hipokratske medicine. Galen je sistematizirao i ujedinio sve dotadašnje medicinsko znanje i od medicine stvorio egzaktnu znanost. Od ostalih medicinskih pisaca ističu se farmakolog Dioskurid i enciklopedist Celzo. Skromna znanstvena rimska medicina u opreci je s bogatstvom i grandioznošću njihovih higijensko-sanitarnih uređaja i svrsishodnošću njihovih zdravstvenih zakona. Ne samo u gradu Rimu, već u cijeloj državi, pa tako i u našim krajevima - u Iliriku, uzorno su bili uređeni vodovodi, kanalizacija, javna kupališta (terme), javni nužnici, isušuju se močvare, a posebni činovnici, edili, vodili su brigu o gradskoj čistoći, kontroli živežnih namirnica, sahranjivanju mrtvaca, nadzoru nad prostitucijom. Većina rimskih liječnika djelovala je u javnoj službi.