sinapsa

sinapsa, mjesto membranskog kontakta između dviju živčanih stanica ili između živčane i efektorne (mišićne, žljezdane) ili osjetne stanice, specijalizirano za provodenje impulsa iz jedne stanice u drugu. Sinapsa je morfološka i funkcionalna jedinica integracijske funkcije živčanog sustava u organizmu. Tipična sinapsa ima tri sastavna dijela: 1) presinaptički dio: zadebljani završetak aksona (završno dugme, „bouton terminal"), koji sadrži kanaliće glatke endoplazmatske mrežice, mitohondrije, neurofilamente, neurotubule i sinaptičke mjehuriće (sekrecijska zrnca koja sadrže neurotransmitere). Dodirni dio stanične membrane (presinaptička membrana) iznutra je obložen zgusnućem osnovne citoplazme; 2) sinaptička pukotina, 20-30 nm široki medustanični prostor između presinaptičke i postsinaptičke membrane. Sadrži glikoproteinski materijal koji u obliku niti premošćuje pukotinu. U sinaptičku pukotinu se iz presinaptičkog dijela egzocitozom ispražnjavaju sinaptički mjehurići; 3) postsinaptički dio ima na dodirnom dijelu (postsinaptička membrana) zgusnutu osnovnu citoplazmu, a ostali sastojci citoplazme ovise o vrsti stanice. Presinaptički dio sinapse uvijek je prošireni završetak nastavka živčane stanice koji na nekim mjestima u živčanom sustavu može biti i posebno oblikovan. Postsinaptički dio može biti perikarion, dendrit ili početak aksona druge živčane stanice (interneuronska sinapsa: aksosomatična, aksodendritična, aksoaksonska), egzokrina, endokrina i parakrina žljezdana epitelna stanica ili stanica smeđega masnog tkiva (neuroglandularna sinapsa), mišićna stanica (neuromuskularna sinapsa, na skeletnom mišićnom vlaknu motorna ploča) ili osjetna stanica (neurosenzorna sinapsa u okusnom i statoakustičnom organu). Interneuronske sinapse međusobno su odvojene proširenjima nastavaka glija-stanica na površini postsinaptičkog neurona („inzulacija" sinapse). Presinaptički završeci mogu završavati i slobodno u intersticiju glatkoga mišićnog tkiva i žlijezda, najčešće uz krvne kapilare (,;sinapsa par distance"). Aksoni koji inerviraju glatke mišićne stanice mogu biti medusobno sinaptički povezani duž svoga toka („sinapsa en passant"). Prema načinu komuniciranja presinaptičkog dijela s postsinaptičkim, sinapsa može biti kemijska (najčešće komunikacijom preko neurotransmitera sadržanih u sinaptičkim mjehurićima: adrenergična, aminergična, kolinergična, serotoninergična sinapsa), električna (ionska komunikacija preko neksusa) ili mješovita (oba tipa prijenosa u jednoj sinapsi). Interneuronska sinapsa može po svom učinku biti ekscitacijska, inhibicijska i u rijetkim slučajevima recipročna (komunikacija u oba smjera na razdvojenim mjestima unutar iste sinapse).