sindrom karpalnog tunela

sindrom karpalnog tunela (syndroma canalis carpalis), bolni sindrom što nastaje kompresijom živca medijanusa, koji na palmarnoj strani korijena šake prolazi kroz koštano-vezivni kanal (canalis carpi). Uzroci su mnogobrojni (posttraumatski, upalni, hormonski, degenerativne promjene zglobova korijena šake, izvanjski pritisci na tunel itd.). Klinička slika ovisi o trajanju i jačini kompresije živca. Trnci, mravinjanje, peckanje, osjećaj žarenja javljaju se u prva tri prsta i polovici četvrtog prsta šake. Bol je najčešće izražena noću. Bol i parestezije šire se u dlan i prste, ali i proksimalno, sve do ramena. U bolesnika s dugotrajnom, odnosno intenzivnom kompresijom živca dolazi i do promjena na mišićima, što se očituje kao nesigurnost pokreta i hvatanja prstima i palcem. Mišići tenara hipotrofiraju, a u uznapredovalu stadiju može se razviti tzv. majmunska šaka. Dijagnoza se temelji na tri karakteristična znaka: smetnje senzibilnosti, gibljivosti i atrofija mišića šake, uz pozitivni Phalenov i Tinelov znak, a potvrđuje elektroneurografski (ometeno je provođenje podražaja kroz živac medijanus). Važno je što prije započeti liječenje, koje ovisi o uzroku nastanka, duljini trajanja i intenzitetu kompresije živca. Ako je moguće, treba provesti uzročno liječenje. Konzervativno se sastoji u izbjegavanju kroničnog traumatiziranja, imobilizaciji sadrenom longetom i lokalnoj primjeni kortikosteroida. Ako simptomi potraju duže od 6 mjeseci, potrebna je kirurška dekompresija živca u karpalnom tunelu presijecanjem tetivnog krova tunela i oslobađanjem živca od eventualnih priraslica.