sindrom tarzalnog tunela

sindrom tarzalnog tunela (syndroma canalis tarsalis), nastaje pritiskom žilno-živčanog snopa u koštano-vezivnom tunelu (canalis tarsi), ispod medijalnog maleola na unutarnjoj strani korijena stopala, kroz koji na stopalo dolaze tetive, krvne žile i živci. U tom tunelu može doći do pritiska na žilno-živčani snop uz pojavu bolnih simptoma ponajprije u području stopala i prstiju. Uzroci su mehanički pritisak nakon ozljeda u području nožnog zgloba, zatim reumatske promjene na ovojnicama okolnih tetiva i statički poremećaji stopala. Kliničku sliku karakteriziraju bol i parestezije, te pečenje, trnci i mravinjanje u području palca, drugog i trećeg prsta i medijalnog dijela stopala. Bolesnik katkad osjeća kao da mu je stopalo stiješnjeno ili „kao da hoda po iglama ili staklu". Bol i parestezije češće su noću ili nakon dužeg hodanja i stajanja (karakteristična je pojava tzv. kriza). Od kliničkih znakova karakteristično je da forsirano izvrtanje (everzija) stopala uz dorzalnu fleksiju izaziva boli i parestezije na stopalu i jagodicama prstiju. Kauzalno liječenje se u prvom redu provodi uklanjanjem uzroka pritiska na živac. Konzervativno liječenje sastoji se u izbjegavanju kronične traumatizacije, eventualnoj kraćoj imobilizaciji, primjeni ortopedskih uložaka i u lokalnoj infiltraciji kortikosteroida anestetikom. Operativno liječenje sastoji se u otklanjanju uzroka pritiska i dekompresiji tunela presijecanjem njegova tetivnog zida.