sinovijska tekućina

sinovijska tekućina (zglobna tekućina, sinovija), bljedožućkasta, bistra, viskozna tekućina specifične težine 1010-1012, lagano alkalična, a ispunjava zglobne šupljine i oblaže zglobna tijela. Nastaje kao dijalizat krvne plazme (zato se sve što prolazi kroz epitel kapilara može naći u sinovijskoj tekućini) i lučenja sinovijalne zglobne membrane, čije stanice luče mucin o količini kojega ovisi osmotski tlak sinovijske tekućine. Normalna sinovijska tekućina ima sastojke kao i krvna plazma, ali nema fibrinogena i zato se ne gruša, a također normalno ne sadrži eritrocite ni bazofilne polinukleare. Zadaća joj je da podmazuje zglob i tako smanji trenje na minimum, da hrani sve dijelove zgloba, i to osobito zglobnu hrskavicu. Važna zadaća sinovijske tekućine je fagocitoza, tj. antibakterijsko djelovanje, a djeluje i antitriptički i antikoagulantno. Pri upalnim, degenerativnim i traumatskim promjenama zgloba dolazi do promjene sinovijske tekućine, obično se povećava njezina količina u zglobu („skuplja se voda u zglobu"), a mijenja joj se i sastav. Laboratorijskom analizom sinovijske tekućine može se zaključivati o patološkim promjenama u zglobu. Općenito, postoji brza izmjena tvari izmedu krvi i sinovijske tekućine u oba smjera, što treba imati na umu pri lokalnoj primjeni lijekova u zglobove, osobito u velike kao što je koljeno.