sinusitis

sinusitis (sinusitis paranasalis), upala jednog ili više paranazalnih sinusa čija je šupljina pokrivena sluznicom i u normalnim prilikama ispunjena zrakom koji dolazi kroz njihova ušća iz nosne šupljine. Ušća sinusa (maksilarnog, frontalnog, etmoidnog i sfenoidnog) mogu biti sužena ili zatvorena zbog edema sluznice, polipoze, devijacije septuma i drugih malformacija u nosu i sinusu. Zatvorena ušća sinusa uzrokuju retenciju sekreta, hiperemiju i time optimalne uvjete za razvoj gnojne upale. Drenažom i aerizacijom sinusa sprečava se upala u njima. Ako su ušća prohodna, gibanje cilija na dišnoj sluznici sinusa, osobito u području ušća, omogućuje stalnu eliminaciju patološkog sekreta i različitih štetnih agenasa. Sinusitis često uzrokuju infekcije koje se iz nosa prošire u sinuse. Simptomi mogu biti glavobolja i napetost u predjelu lica i čela ili zatiljka, što ovisi o tome na kojoj strani lica ili čela je pojedina sinusna šupljina upaljena ili zatvorena. Sekret iz sinusa cijedi se u nos i ždrijelo. U lokalizaciji sinusitisa pomaže prednja rinoskopija. Ako je posrijedi upala prednjih sinusa (frontalni, maksilarni i prednja polovica etmoidnih sinusa), promjene su najizraženije na sluznici u gornjem i srednjem nosnom hodniku. Ako gnoj prodire kroz ušće bolesnog sinusa, u tim nosnim hodnicima se rinoskopijom može vidjeti gnoj. Gnoj iz sfenoidnog sinusa cijedi se u gornji nosni hodnik i po stražnjem zidu farinksa. Teško je postaviti dijagnozu upale sfenoidnog sinusa ali njegova uska veza s endokranijem, vidnim živcem i velikim krvnim žilama upućuje na ozbiljnost svake neprepoznate upale toga sinusa. Upala svih paranazalnih sinusa naziva se pansinusitis. Dijagnozu sinusitisa potvrduju rendgenske snimke. Liječenje: antibiotici, kapljice za nos i terapija aerosolom. → maksilarni sinusitis