skolioza

skolioza (scoliosis), postranična zavijenost dijela ili cijele kralješnice. Kralješnica čovjeka, gledana sprijeda ili straga (tj. u frontalnoj ravnini), ravna je i bez ikakva postraničnog zavoja. Kada postoji postranični zavoj govori se o skoliozi. Skolioza može biti strukturna i nestrukturna. Kod strukturnih skolioza, osim postraničnog iskrivljenja, postoji i rotacija kralješnice i torzija kralješka. Među nestrukturnim skoliozama najčešće su posturalne skolioze ili skoliotična držanja koja nisu predstadij skolioze, a liječe se kineziterapijom, plivanjem i sportskom aktivnošću. Strukturna skolioza je najčešće nepoznata uzroka (idiopatska skolioza), ali se danas već sa sigurnošću zna da u njezinu nastanku važnu ulogu ima naslijeđe. Ostale strukturne skolioze nastaju zbog poremećaja mezenhimnog tkiva, neuromuskularnog sustava, traume, tumora itd. Skolioze se određuju prema uzroku nastanka, lokalizaciji (torakalne, lumbalne), i veličini iskrivljenosti kralješnice, što se mjeri na rendgenskoj snimci kralješnice i iskazuje u stupnjevima. Liječenje ovisi o etiologiji, lokalizaciji i stupnju iskrivljenosti te životnoj dobi pacijenta. Za idiopatske skolioze poznato je da se najčešće očituju i pogoršavaju u vrijeme intenzivnog rasta djeteta. Od velike su važnosti rano otkrivanje i poduzimanje preventivnih mjera u smislu urednog načina života, bavljenje sportom, medicinske vježbe, elektrostimulacije paravertebralnih mišića, a u težim slučajevima nošenje korektivnih sadrenih ili plastičnih steznika, ili kirurško ispravljanje deformacije.