spušteno stopalo

spušteno stopalo (ravno stopalo, pes planus, pes planovalgus), najčešće stečena deformacija sustava za kretanje (u prosjeku, u oko 70% gradske populacije). Češće se javlja u nekim zvanjima, npr. u konobarskom. Ubraja se u tzv. statičke bolesti, tj. one koje su u vezi s opterećenjem stopala. Normalno stopalo ima dva svoda. Uzdužni se proteže od petne kosti do baze palca i baze petog prsta, a poprečni od baze palca do baze petog prsta. Stopalo ima vrlo složenu funkciju i u opterećenju su mu važne dvije osnovne zadaće. Jedna je nošenje tijela, kada je stopalo razmjerno čvrsto, a druga iskorak, kada je stopalo gibljivo, osobito u gležanjskom zglobu, oko njegove poprečne osi. U velikom broju zglobova ispod gležanjskog zgloba se pokreti oko uzdužne osi stopala. Pri hodanju se pokreti oko tih dviju osi nadopunjuju, te se mogu mehanički usporediti s kardanskom osovinom. Sile koje djeluju na stopalo pri hodanju uzrokovane su masom tijela, pokretima i inercijom, odnosno akceleracijom i deceleracijom. Zbog elastičnosti, svodovi stopala služe i prilagođavanju podlozi, te za ublažavanje naglih opterećenja noge. Pri opterećenju stopala tijekom hodanja, težina se tijela prenosi preko tabana najprije na petu, zatim na vanjski dio, pa na prednji dio stopala i na palac. Spušteni uzdužni svod zove se i pes planus longitudinalis, a poprečni pes tranversoplanus. Poprečni spušteni svod često se javlja s deformacijom palca (hallux valgus) i skvrčenim prstima (digiti flexi). Inače se, općenito, boli u prednjem dijelu stopala, koje mogu katkada biti vrlo jake i raznih uzroka, nazivaju metatarzalgija. Spušteno stopalo može biti prirođeno i stečeno. Prirođeno je rijetko i predstavlja tešku deformaciju, čije je liječenje u odraslih vrlo složeno. Stečeno spušteno stopalo nastaje u pravilu postupno tijekom života. Uzroci spuštanja stopala mogu biti unutrašnji i vanjski, odnosno kombinirani. Unutrašnji se odnose na konstitucijsku slabost vezivnog tkiva, osobito slabost mišića, a vanjski na, za stopalo nezdrav način života, npr. stajanje i hodanje po tvrdoj i ravnoj podlozi i nošenje neprikladne obuće. Nadalje, amo spada i prerano opterećenje stopala u djece, odnosno prerano hodanje, a rjede i neke opće bolesti. U većini slučaja uzroci su kombinirani. Najprije se javljaju boli u mišićima, što se naziva i insuficijencija stopala. Kako svodovi stopala ne funkcioniraju kao pasivni mehanički lukovi, nego ih podržavaju mišići, najprije dolazi do kronična zamora i popuštanja njihove snage s bolima, osobito u početnoj fazi spuštanja. Posve mala djeca često imaju vrlo dobro razvijeno vezivno i masno potkožno tkivo na tabanu, što daje izgled spuštenog stopala, premda su koštani svodovi dobro razvijeni. Jedan dio dječjih spuštenih stopala do školske dobi spontano se izliječi, ali se jedan dio i pogoršava, pa je zbog toga potrebna stalna kontrola. U adolescentnoj dobi može nastati poseban oblik spuštenog stopala s ukrućenom deformacijom i jakim smetnjama. U odraslih se javljaju razni oblici spuštenog stopala s manjim ili većim deformacijama, a uglavnom su prouzročene već ranijim spuštanjem stopala. Hod je neelastičan, javljaju se brzi umor tijekom hodanja i boli u stopalima, nogama, pa čak i u križima. Mišići su tvrdi i na pritisak bolni. Kasnije, u starijoj životnoj dobi, zbog nepravilna opterećenja zglobova stopala nastaju degenerativne promjene, cirkulacijske smetnje (proširene vene) i druge statičke tegobe. Sprečavanje spuštanja stopala obuhvaća više mjera. Treba obraćati pozornost na rast i razvoj stopala već od najranijeg djetinjstva. Dijete ne treba rano postavljati na noge i učiti ga hodati, nego ga treba pustiti da to učini samo, kada za to osjeti potrebu, a to će biti onda kada mišići dovoljno ojačaju da mogu podnijeti tjelesnu masu. Važno je da se omogući normalni rast i razvoj stopala. Cipele i čarape moraju biti dovoljno prostrane i ne smiju stiskati stopalo. Potplat treba biti savitljiv, a prednji dio obuće dovoljno širok da se prsti u njemu mogu slobodno gibati. Za razvoj dječjih stopala najbolje je da dijete, kad god za to postoji prilika, hoda boso i po neravnu terenu. Nakon treće godine života mogu se kod izraženih spuštenih stopala primijeniti ortopedski ulošci. Ako postoji već i prije iskrenuta peta prema van (što se može vidjeti i po istrošenosti potpetice na obući s unutrašnje strane), može se taj dio potpetice povisiti za 3 do 5 mm. Na taj se način petu može dovesti u ispravan položaj. Izvrtanje pete prema van često je prvi znak spuštanja stopala. Ortopedski ulošci pasivno drže svodove i korigiraju deformaciju, ali mogu i isključiti rad mišića i dovesti do njihova slabljenja, što je štetno za funkciju stopala. Zato uz nošenje ortopedskih uložaka, osobito u mladih bolesnika, treba provoditi vježbe za stopala. U odraslih se primjenjuju i izmjenične kupke i ostali oblici fizikalne terapije. Bolna mišićna otvrdnuća (miogeloze) treba masirati, a valja izbjegavati i pretjeranu tjelesnu masu. Kod jako spuštenih i iskrivljenih stopala, često praćenih bolnim žuljevima, može se primijeniti i ortopedska obuća. Primjenjuje se i kirurško liječenje, obično kod iskrivljenih palaca i prstiju.