srčana cijev

srčana cijev, neparna, nepodijeljena osnova endokarda nastala spajanjem srčanih cjevčica u središnjoj liniji. Od mezenhima koji je okružuje (mioepikard) diferenciraju se kasnije miokard i epikard. Srčana cijev je u početku ravna, a koncem 4. tjedna razvitka razlikuju se na njoj 4 proširena dijela odvojena brazdama i to s donjeg (ulaznog, venskog) prema gornjem (izlaznom, arterijskom) kraju: a) venski sircus (sinus venosus) u koji se ulijevaju 3 para najvećih embrijskih vena: pupčane (umbilikalne, dovode krv iz placente), žumanjčane (omfalomezenterične, dovode krv iz žumanjčane vreće) i zajedničke kardinalne vene (nastaju spajanjem gornjih i donjih kardinalnih vena koje dovode krv iz tijela embrija); b) primitivni atrij; c) primitivni ventrikul; d) bulbus cordis koji prelazi u truncus arteriosus. Tijekom daljnjeg razvitka srčana cijev doživljava nekoliko bitnih promjena oblika, položaja i građe: a) rast u duljinu i savijanje u obliku slova S (srčana petlja). Venski dio (venski sinus i primitivni atrij) uzdižu se po stražnjoj strani primitivnog ventrikula i obuhvate njegov izlazni dio (bulbus i truncus arteriosus). Tako se i ulazni i izlazni kraj srčane cijevi nadu na gornjem dijelu budućeg srca; b) nastajanje konačnog ventrikula i atrija. Vrh srčane petlje (pregib primitivnog ventrikula) postaje vrh srca. Početni dio srčanog bulbusa se proširi te zajedno s primitivnim ventrikulom ulazi u sastav konačnog ventrikula. Venski sinus i početni dijelovi embrijskih vena se prošire i oblikuju konačni atrij s dva venska ušća na desnoj strani (gornja i donja šuplja vena) i četiri na lijevoj (plućne vene). Lijeva i desna strana poprečno izduljena primitivnog atrija postaju srčane aurikule; c) pregradnja srčanim pretincima. Atrij se pregraduje uzastopnim izrastanjem dvaju međuatrijskih pretinaca (l. i 2. pretinac), koji sadrže odnosno omeđuju dva privremena meduatrijska otvora (1. i 2. otvor). Drugi međuatrijski otvor (foramen secundum) prekriven donjim rubom drugog pretinca čini ovalni otvor (foramen ovale) kroz koji, sve do rođenja, najveći dio krvi iz desnog atrija prelazi u lijevi. Njegovim zatvaranjem nakon rođenja nastaje konačni meduatrijski pretinac. Mišićni dio interventrikulskog pretinca nastaje izrastanjem s vrha srca, a njegov membranski dio od pretinca koji dijeli bulbus i od endokardnih jastučića, koji se izbočuju u zajedničko atrioventrikulsko ušće i sudjeluju u oblikovanju atrioventrikulskih zalistaka. Pretinac koji dijeli bulbus cordis nastavlja se prema gore u spiralno zavijeni aortikopulmonalni pretinac, koji podijeli truncus arteriosus na uzlaznu aortu i plućnu arteriju. Pravilno spajanje svih pretinaca dovodi do potpune podjele srca na arterijski i venski dio („lijevo i desno srce"). Poremećaji u njihovu izrastanju i spajanju uzrokom su funkcionalno najtežih i za praktičnu medicinu najvažnijih prirodenih anomalija srca.