stenoza aortnog ušća

stenoza aortnog ušća (stenosis valvulae aortae), suženje aortnog zaliska koje ometa izbacivanje krvi iz lijeve klijetke u aortu. Najčešće je posljedica reumatskih promjena aortnih kuspisa koje nastaju u toku reumatske vrućice a može biti i prirođena. Zbog reumatskog procesa kuspisi su zadebljani, fibrozni, a potom kalcificiraju. Takvi kuspisi se nedovoljno otvaraju pa se izmedu lijeve klijetke i aorte u sistoli stvara razlika (gradijent) tlaka. Ovaj otpor lijeva klijetka svladava hipertrofijom svoje stijenke kojom se održava prikladan minutni volumen srca. Povećanje mišićne mase smanjuje rastezljivost lijeve klijetke pa se povisuje tlak punjenja klijetke (dijastolička disfunkcija lijeve klijetke). Simptomi se pojavljuju kada površina aortnog ušća postaje manja od 1 cm² (normalno 2,6-3,5 cm²). S vremenom se srčana pričuva smanjuje ili iscrpi pa dolazi do popuštanja lijeve klijetke, povisuje se tlak u lijevoj pretklijetki i u plućnim kapilarama, što napokon opterećuje desno srce. Ako se izgubi važan atrijski doprinos punjenju lijeve klijetke, kao kod fibrilacije atrija, može naglo nastati plućni edem. Simptomi (zaduha pri naporu, sinkope, angina pektoris) obično se pojavljuju tek 20-50 godina nakon preboljele reumatske vrućice. Kad se razvije popuštanje lijeve klijetke, prognoza je loša i prosječno preživljavanje iznosi 2-3 godine. Dijagnoza se postavlja auskultacijom (sistolički ejekcijski šum nad aortom koji se širi u vrat, često uz sistoličko strujanje); puls je malene amplitude, sporo se odiže i spušta; elektrokardiografski i rendgenski nalaz je nespecifičan (znakovi hipertrofije lijeve klijetke); ehokardiografija je metoda izbora, jer prikazuje morfološke promjene, a Dopplerovom metodom izračuna se gradijent tlaka kroz aortno ušće; kateterizacija srca izvodi se u bolesnika pred kirurški zahvat, uglavnom za prikazivanje eventualne stenoze koronarnih arterija. Konzervativno liječenje se sastoji u izbjegavanju većih fizičkih napora i simptomatskom liječeriju zatajivanja srca, aritmija i angine pektoris. Kirurška zamjena oboljelog zaliska umjetnim izvodi se u bolesnika sa simptomima, s visokim transvalvulnim gradijentom i kod pojave popuštanja lijeve klijetke. Izvodi se i perkutana dilatacija balonskim kateterom (u djece i starijih bolesnika).