štitnjača

štitnjača (štitna žlijezda, glandula thyreoidea), endokrina žlijezda nastala od endoderma škržne cijevi (ductus thyreoglossus), smještena u predjelu vrata, ispred dušnika, sačinjena od dvaju režnjeva, desnoga (lobus dexter) i lijevoga (lobus sinister), koji su međusobno povezani suženjem (isthmus glandulae thyreloideae). Režnjevi su smješteni postranično od dušnika, a istmus se nalazi ispred dušnika u visini II. do IV. hrskavice dušnika. Na vodoravnom presjeku ima oblik potkove u čiji je konkavitet uložen dušnik. Veličina istmusa varira, pa katkada dolje seže sve do prsne kosti; a prema gore se može nastavljati u uski tračak žljezdanog parenhima, lobus pyramidalis, što je ostatak žljezdanog parenhima uz embrijsku cijev koja je prvotno spajala žlijezdu sa slijepim otvorom jezika (foramen caeum). Stražnji dijelovi režnjeva u odnosu su sa živčano-žilnim snopom vrata, te s jednjakom i povratnim živcem (nervus recurrens). Štitnjača prima krv preko dviju gornjih arterija (arteriae thyroideae sup.) i dviju donjih arterija (arteriae thyroideae inf.), a može postojati i arteria thyroidea ima. Iz osobito dobro razvijene kapilarne mreže venska krv se drenira u unutarnju jugularnu venu, jugularni venski luk ili u lijevu brahiocefaličnu venu, putem gornje štitne vene (vena thyroidea sup.), srednje štitne vene (vena thyroidea media), te vena thyroideae imae. Štitnjača je građena od mjehurastih tvorbi (folikul) različite veličine (50-500μm), lumen kojih ispunjava želatinozna acidofilna masa (koloid) što sadrži hormone štitnjače u pričuvnom obliku (glikoprotein tireoglobulin). Svaki je folikul okružen vrlo gustom mrežom krvnih kapilara s fenestriranom stijenkom, a obložen je jednim slojem epitela čija visina varira prema lokalizaciji u žlijezdi i funkcionalnom stanju. U stanju mirovanja folikuli su veliki a epitel nizak, a u aktivnom stanju folikuli su manji a epitel visok, prizmatičan. Stanice folikula sintetiziraju tireoglobulin, primaju i oksidiraju jod i luče obje komponente u lumen, gdje se u koloidu dovršava sinteza hormona. Nakon stimulacije sa TSH stanice apsorbiraju koloid pinocitozom, u lizosomskom sustavu oslobadaju iz njega T₃ i T₄ i otpuštaju ih u krvni optok. Uz bazalnu membranu folikulskog epitela, ne dopirući do lumena, smještene su velike C-stanice (parafolikulske stanice) koje imaju citološke značajke stanica APUD-sustava i luče → kalcitonin.