strabizam

strabizam (škiljenje, strabismus, razrokost, zrikavost), anomalija položaja očiju (motorna komponenta) i poremećaj binokularne vidne funkcije (senzorna komponenta). Prema položaju oka razlikuju se konvergentni strabizam (ezotropija), ako se jedno oko otkloni prema unutra, i divergentni strabizam (egzotropija), ako se jedno oko otkloni prema van. Vertikalni otkloni nazivaju se hipertropije. Strabizam može biti manifestan (heterotropija) ili latentan (heteroforija). Nadalje, može biti monokularan, ako jedno te isto oko stalno škilji, ili alternantni ako oba oka škilje naizmjence. Strabizam se dijeli i na popratni (konkomitantni), pri kojem je oko pokretno u svim smjerovima, a kut škiljenja stalno je jednak, te paralitični, pri kojem oko zaostaje u smjeru djelovanja paretičnog mišića pa je kut škiljenja promjenljiv. Popratni strabizam može biti priroden ili nastaje u vrlo ranom djetinjstvu. Uzroci su senzorni, ako se iz bilo kojeg razloga (poremećaj refrakcije, zamućenje optičkih medija) na obje mrežnice stvaraju slike suviše razmaknute da bi se mogle ujediniti, zatim anatomski (promjene u mišiću i orbiti), inervacijski (disinergija akomodacije i konvergencije, slaba fuzija, centralni poremećaj inervacije), nasljeđe i dr. Uzroci paralitičnog strabizma su periferne kljenuti očnih mišića. Komplikacije popratnog strabizma su slabovidnost (ambliopija) i anormalna mrežnična korespondencija. Komplikacije paralitičnog strabizma su dvoslike, kriva lokalizacija i okularni tortikolis. U dijagnostici strabizma upotrebljava se test pokrivanja oka (engl. cover-test), ispituje se vidna oštrina, refrakcija i fiksacija pogleda, obavlja se vanjski pregled oka, optičkih medija i očne pozadine, ispituje se pokretljivost očiju, objektivni kut škiljenja, mrežnična korespondencija i binokularni vid. Liječenje popratnog strabizma: liječenje ambliopije (pleoptika), rehabilitacija binokularnog vida (ortoptika) i operativno jačanje ili slabljenje funkcije vanjskih očnih mišića. Liječenje paralitičnog strabizma je uzročno. Kirurško liječenje sastoji se u ispravljanju otklona oka djelovanjem na ekstraokularne mišiće Pritom se jedni mišići mogu oslabiti u svom djelovanju promjenom njihove insercije prema štraga (retropozicija) ili olabavljenjem (rubna miotomija, tenotomija), a drugi pak ojačati promjenom njihove insercije prema sprijeda (antepozicija) ili skraćivanjem (resekcija, reduplikacija). Indikacije za operativni zahvat su velik otklon oka, stanja kad nije postignut zadovoljavajući rezultat ortoptičkim vježbama, nošenjem naočala i prizama, te želja bolesnika za dobrim estetskim izgledom. Kontraindikacije su sve vrste strabizma (napose akomodativni), koje se mogu popraviti konzervativnim liječenjem. Zbog razvoja postoperativnih adhezija i fibroze, a i zbog nepravilne procjene, može doći do hipokorekcije ili hiperkorekcije strabizma, što iziskuje reoperaciju. Operativno liječenje ispravlja samo otklon oka, pa je preporučljiva rana operacija da se na ortoptičko- pleoptičko liječenje omogući razvitak binokularnog vida.