teratogeneza

teratogeneza, odstupanje od normalnog razvoja fetusa (normogeneze). Činioci koji dovode do poremećaja normogeneze su mnogobrojni teratogeni faktori. Rezultat njihovog djelovanja su malformacije. Teratogeni faktori se dijele na endogene, koji su sadržani u spolnim stanicama (gametama) i nasljeđuju se, dominantno ili recesivno. Nazivaju se nasljednim ili genetskim teratogenim faktorima. Malformacije koje nastaju djelovanjem nasljednih faktora posljedica su spontanih, naglih, kvalitativnih i kvantitativnih promjena genotipa. Drugu skupinu čine egzogeni teratogeni faktori. Njihovo se djelovanje može očitovati na razini gamete ili u bilo kojoj fazi od oplodnje jajne stanice pa do završetka trudnoće. Egzogeni faktori djeluju teratogeno samo u određenim razdobljima embrijskog razvoja. Ovo razdoblje, u kojem egzogeni faktori mogu djelovati teratogeno i izazvati malformaciju, zove se teratogenim determinacijskim periodom, a poklapa se sa razdobljem morfogeneze određenog organa ili dijela tijela. Stupanj izraženosti malformacije ovisi o intenzitetu djelovanja teratogenog agensa, a vrsta o stupnju diferencijacije na kojem se nalazila osnova organa ili dijela tijela u času djelovanja nokse. Hoće li neka specifična noksa izazvati oštećenje, ovisi i o vremenu kada je djelovala. To je tzv. teratogena determinacijska faza. Primjerice, virus rubeole specifično djeluje na organe osjetila (oko, uho), zatim srce i središnji živčani sustav, a najopsežnije malformacije se razvijaju ako do infekcije dođe u prvih devet tjedana trudnoće. → teratogenost