testis

testis (mudo, sjemenik, parna muška spolna žlijezda u kojoj se odvija spermatogeneza (zavijeni sjemenski kanalići) i sekrecija testosterona (Leydigove intersticijske stanice). Jajolika je oblika (4,5 × 2,5 × 3,5 cm), težak oko 15 g, smješten u skrotumu, gdje više mehanizama održava temperaturu nižom od intraperitonejske, optimalnu za spermatogenezu (smještaj izvan tijela, venski plexus pampiniformis, tunica dartos). Testis je na prednjoj i lateralnim stranama obavijen seroznom ovojnicom, slijepim izbočenjem potrbušnice, odvojenim za vrijeme spuštanja testisa u skrotum: tunica vaginalis testis s visceralnim (epiorchium) i parijetalnim listom (periorchium). Na stražnjoj strani testisa smješten je epididimis. Stromu testisa čini debela vezivna čahura s nešto kontraktilnih stanica: tunica albuginea testis (na slobodnoj površini mezotel epiorhija, na unutrašnjoj strani teku veće krvne žile: tunica vasculosa), koja na stražnjoj strani čini mediastinum testis od kojega u unutrašnjost odlaze septula testis koja omeđuju oko 250 režnjića (lobuli testis). Parenhim testisa čine zavijeni sjemenski kanalići (tubuli seminiferi contorti) obloženi sjemenskim epitelom obavijenim s nekoliko slojeva mioepitelnih stanica (2-4 kanalića duga 30-70cm u jednom režnjiću, ukupna duljina u jednom testisu oko 250m s dnevnom proizvodnjom od 95 milijuna spermija). Intersticij testisa sadrži rahlo vezivno tkivo s krvnim i limfnim žilama, živcima, slobodnim stanicama i nakupinama endokrinih Leydigovih intersticijskih stanica. Odvodni kanalići testisa počinju kao ravni kanalići (tubuli recti) s niskim epitelom koji se nastavljaju na sjemenske kanaliće i u medijastinumu prelaze u mrežu kanalića (rete testis) od koje se odvaja 8-20 zavijenih, 18cm dugih izvodnih kanalića (ductuli efferentes, epitel različite visine, s cilijama i bez njih) koji u obliku režnjića (vaskularni konusi) izlaze iz testisa i čine glavu epididimisa (caput epididymidis). Svi se eferentni kanalići sastaju u jedan jedini, oko 6m dugi, veoma zavijeni ductus epididymidis (dvoredni cilindrični epitel sa stereocilijama, glatke mišićne stanice, gusta kapilarna mreža) koji čini tijelo i rep epididimisa (corpus i cauda epididymidis, mjesto odlaganja, nakupljanja i funkcionalnog sazrijevanja spermija). Kanal epididimisa se neposredno nastavlja u sjemenovod (ductus ili vas deferens, niži epitel, 1 mm debeo mišićni sloj s dvije tanje uzdužne i vrlo jakom kružnom naslagom), koji nakon ulijevanja sjemenog mjehurića postaje ductus ejaculatorius i ulijeva se u prostatični dio mokraćne cijevi. Testis prima arterijsku krv iz testikularne arterije, čiji ogranci ulaze u t. kroz medijastinum i kroz tuniku albugineu i teku u oba smjera kroz septula testis šaljući ogranke u intersticij. U istim smjerovima teku i vene koje se . konačno ulijevaju u plexus pampiniformis. Limfne žile prate krvne žile. Embrijska osnova testisa javlja se u V. tjednu razvitka medijalno od prabubrega kao spolni nabor (plica genitalis) u koji se usele spolne prastanice, koje zajedno s izdancima površinskoga mezodermalnog epitela prodiru u mezenhim kao spolni tračci (indiferentni stadij). Koncem II. mjeseca razvitka testis počinje dobivati karakteristična obilježja: razvija se stroma, spolni tračci se diferenciraju u sjemenske i ravne kanaliće, koji se u medijastinumu sastaju u rete testis. U intersticiju se diferenciraju Leydigove stanice. Potpuna morfološka i funkcionalna diferencijacija postiže se tek prije puberteta. Pod utjecajem fetusnog testosterona iščezava Müllerova cijev, a perzistiraju mezonefros (prabubreg) i Wolffov kanal, od kojih se razvijaju kanalići epididimisa i sjemenovod. Rudimentarni ostaci potječu djelomično od prabubrega (appendix epididymidis, paradidymis, ductuli aberrantes), djelomično od Müllerova kanala (appendix testis ili Morgagnieva hidatida i utriculus prostaticus). Usporedo s iščezavanjem prabubrega započinje spuštanje testisa u skrotum (descensus testis) i koncem 28. tjedna testis se već nalazi na ulazu u preponski kanal.