tetraciklini

tetraciklini, antibiotici iz različitih streptomiceta (npr. klortetraciklin iz plijesni Streptomyces aureofaciens, oksitetraciklin iz plijesni Streptomyces rimosus) ili daljnjom obradom klortetraciklina (npr. tetraciklin, demeklociklin, metaciklin, doksiciklin, rolitetraciklin, minociklin). Tetraciklini djeluju na mnoge gram-pozitivne i gram-negativne bakterije, mikobakterije, spirohete, mikoplazme, leptospire, klamidije, entamebu i oksijure. Najčešće se primjenjuju oralno, ali postoje oblici za parenteralnu primjenu (intramuskularno i intravenski injekcije, čepići) ili lokalnu (očne kapljice). Nuspojave: probavne smetnje (mučnina, povraćanje, proljev, bol u epigastriju), poremećaj crijevne flore, superinfekcija (npr. kandidijaza, streptokokni enterokolitis, Proteus, Pseudomonas), senzibilizacija, alergijske reakcije. Kod parenteralne primjene: oštećenje jetre i bubrega, tromboza vena (na mjestu primjene) i fotosenzibilizacija. U djece tetraciklini izazivaju smetnje rasta kosti i zuba. Tetraciklini stvaraju s metalima kelate (npr. Fe, Ca, Al, Mg). Ovi kelati su netopivi i slabo se apsorbiraju iz probavnog trakta. Upotreba mlijeka i mliječnih proizvoda, antacida i željeznih soli mogu znatno smanjiti apsorpciju tetraciklina.