trahom

trahom (trachoma), specifičan zarazni keratokonjunktivitis uzrokovan klamidijama. Bolest ima kroničan tok, traje nekoliko desetljeća i zahvaća oba oka. Isprva (I. stadij) ga obilježuje papilarna hipertrofija epitela spojnice vjeđa, a zatim se (II. stadij) u površinskim slojevima spojnice stvaraju sivkasto-crvenkasti limfoidni čvorići-folikuli (trahomske bobice), smješteni mahom u spojnici gornjeg tarzusa, gornje prijelazne brazde i polumjesečasta nabora. U gornjim dijelovima rožnice razvija se panus. Nakon ovih progresivnih slijedi regresivna faza (III. stadij) u kojoj folikuli nekrotiziraju, pucaju i bivaju zamijenjeni ožiljnim vezivnim tkivom. Terminalno (IV. stadij) slijedi izlječenje, ali sa svim posljedicama skvrčavanja ožiljaka: skraćivanjem prijelazne brazde, simblefaronom, ptozom, školjkastim udubljenjem tarzusa, entropijem, trihijazom i kserozom spojnice. Liječenje: opće i lokalno davanje sulfonamidskih i tetraciklinskih preparata, dok se ožiljne komplikacije liječe operativno. Bolesnik je najzarazniji u progresivnim fazama bolesti. Bolest se širi sekretom oboljele spojnice prenoseći se rukama i zaraženim predmetima (zajednički ručnik, lavor, posteljina). Zarazi su najviše izloženi članovi obitelji bolesnika ili oni koji s njim zajedno žive u kolektivu (dječji i dački domovi, radničke nastambe, vojarne i sl.). Širenju bolesti pogoduju nehigijenski uvjeti života, gusta naseljenost, klimatsko-telurični činioci, pa je u prevenciji te bolesti vrlo važno zdravstveno prosvjećivanje, podizanje općeg standarda, mjere individualne higijene i izolacija bolesnika. Od trahoma boluje oko 350 milijuna ljudi, što ovu bolest čini velikim socijalnim problemom. Najviše ga ima na Dalekom i Srednjem Istoku te u sjevernoj Africi, dok ga je u nas bilo ponajviše u porječjima Mure, Drave, Save, Dunava, Tise, Drine, Kolubare i Morave, ali je ovdje gotovo posve iskorijenjen.