transplantacija srca

transplantacija srca, presađivanje srca s jedne osobe na drugu. Najčešće se čini izotopna transplantacija srca (na isto anatomsko mjesto), a vrlo rijetko heterotopna (anastomoziraju se atriji i termino-lateralno velike arterije između davaoca i primaoca) i u tom slučaju transplantirano srce koristi se samo kao pripomoć postojećem srcu (pomoćno srce). Davalac srca treba biti mlada osoba bez generalizirane ili sistemne bolesti sa znakovima cerebralne smrti. Primalac je iz grupe najtežih srčanih bolesnika (kardiomiopatije, teške prirođene anomalije srca itd.) s vrlo ograničenim trajanjem života. Prije operacije kod primaoca i davaoca mora se ispitati podudarnost u sistemu ABO, križana reakcija između limfocita davaoca i seruma primaoca, a rjeđe se ispituje podudarnost u sistemu HLA. Kirurška tehnika (stanfordska tehnika), kod davaoca: ekscizija srca se izvodi presijecanjem obiju šupljih i plućnih vena na ulasku u atrije. Sinus-atrijski čvor mora ostati sačuvan. Aorta i plućna arteria se presijeku što perifernije od srca. Srce se mora odmah presaditi, jer može podnijeti hipoksiju od nekoliko sati samo ako je uronjeno u fiziološku otopinu NaCl kod temperature 2-4°C. Prije presađivanja lijevi atrij se otvori ekscizijom stijenke između četiriju plućnih vena, a desni incizijom koja se proteže od donje šuplje vene do baze desne aurikule. Gornja šuplja vena se podveže. Primalac: prvo se priključi na totalni kardiopulmonalni bajpas. Velike vene se kaniliraju što lateralnije kroz desni atrij, a aorta prije prvog ogranka. Ekscizija srca započne u liniji koja ide posteriornije od obiju aurikula, zatim se presiječe aorta i plućna arteria iznad ušća i na kraju stražnji dio atrija, ali tako da se sačuva stražnji zid obaju atrija i stražnji dio interatrijskog septuma. Šivanje započne u gornjem dijelu lijevog atrija, nastavlja se straga i dalje i potom se prijeđe na stražnji dio atrijskog septuma. Zatim slijedi šivanje desnog atrija na gornjem dijelu do sepruma i tada natrag na gornji zid atrija. Na kraju, prvo se anastomozira plućna arterija a zatim aorta. Poslije operacije daju se imunosupresivni lijekovi. Nekoliko godina (i preko 9) poslije operacije živi 25-30% bolesnika u dobrom općem stanju.