ultraljubičaste zrake

ultraljubičaste zrake, dio spektra elektromagnetskog zračenja u području valnih duljina oko 400nm (granica s ljubičastim dijelom vidljiva spektra) pa do 40nm (dugovalna granica rendgenskih zraka). Uzduh apsorbira zračenje valnih duljina od 200nm i niže, tako da je za medicinsku primjenu zanimljiv interval valnih duljina od 200 do 400nm. Izvori ultraljubičastih zraka su usijana tijela na temperaturama višim od 6000°C i posebne svjetiljke u kojima dolazi do električnog izboja u atmosferi plinova i para raznih kovina, najčešće žive. Ultrazvučne zrake se upotrebljavaju kao pobudno zračenje pri luminescenciji (luminescentni mikroskop). Zrake valne duljine oko 255nm djeluju baktericidno, one od oko 300nm najviše izazivaju sunčane opekotine, antirahitičnim učinkom odlikuju se zrake valne duljine oko 279nm dok na tamnjenje kože utječu zrake valne duljine oko 340nm. Apsorpcija fotona ultraljubičastog zračenja pobuđuje i ionizira molekule, pa stoga dolazi do cijepanja kemijskih veza, povrede velikih molekula nukleinskih kiselina itd. Malene doze zračenja izabranih valnih duljina poboljšavaju neka bolesna stanja kože. O terapijskoj upotrebi ultraljubičastih zraka → fototerapija.