uvjetovani refleks

uvjetovani refleks (loš naziv: uvjetni refleks), stečeni (neprirođeni) refleks što ne nastaje na senzorni podražaj koji taj refleks normalno (bezuvjetno) izaziva, nego na neki drugi podražaj koji je s normalnim podražajem povezan. Uvjet da taj drugi podražaj izazove refleksnu reakciju jest njegovo učvršćenje (konsolidacija) u pamćenju, a to se postiže njegovim čestim ponavljanjem. Stječe se, dakle, iskustvo i uspostavljaju se veze između viših moždanih centara (u moždanoj kori) i refleksnih centara, pa se kod određenog podražaja viših centara (npr. akustičnog) pobuđuju niži refleksni centri. U klasičnim pokusima Pavlova psi su bili naučeni da povezuju zvuk zvonca (uvjetni znak) s činom (vremenom) hranjenja, tako da su po uspostavljanju uvjetovanog refleksa lučili slinu na zvuk zvona i onda kad nisu dobivali hranu. Prema nekima, uvjetovani refleksi imaju velik udio u cjelokupnoj čovjekovoj duševnoj aktivnosti, a osobito u učenju i prilagođavanju na promijenjene uvjete okoliša.