vid

vid, osjet što nastaje podraživanjem fotoreceptora. Svjetlosni valovi duljine 400-700 μm (vidljivi spektar), prošavši kroz prozirne optičke medije oka, apsorbiraju se u neuroepitelnim fotorecepcijskim stanicama mrežnice (štapićima i čunjićima). Apsorbirana elektromagnetska energija izaziva fotokemijsku reakciju (razgradnju vidnog purpura) u zavisnosti od frekvencije zračenja, intenziteta svjetlosti i vremena ekspozicije. Ta reakcija inducira živčane impulse, koji se prenose prema vidnim središtima. Vidni put ima četiri neurona: 1. fotorecepcijske stanice, 2. bipolarne mrežnične stanice, 3. ganglijske stanice, također u mrežnici, kojih aksoni izgrađuju vidni živac i dalje vidni tračak završavajući u primarnom vidnom centru u lateralnom koljenastom tijelu međumozga, 4. neuroni koji vode do kortikalnoga vidnog centra u sivoj moždanoj supstanciji zatiljnog režnja. U tom sekundarnom vidnom centru (17. Brodmannovo područje u prugastom polju) smješteno je elementarno vidnosenzorično središte, koje prima impulse i pretvara ih u vidni osjet. U 18. i 19. Brodmannovu području nalazi se asocijativno vidnopsihičko središte, koje služi za spoznaju, pojmovno razumijevanje i pohranjivanje (zapamćivanje) slika vanjskoga svijeta.