zubna caklina

zubna caklina (substantia adamantina, enamel), tvar bijele do žućkaste boje koja pokriva dentin u području zubne krune. Najtvrđa tvar u tijelu (95% anorganske tvari, uglavnom hidroksilapatita, ostatak je organska tvar i voda). Osnovni sastojci cakline su ovalne ili poligonalne caklinske prizme (promjer 3-5 μm), koje imaju vrlo složen tok kroz cijelu debljinu cakline, zbog koje se na izbrusku cakline vide naizmjenične svijetle i tamne Hunter-Schregerove linije. Kristalići hidroksilapatita gusto su zbijeni i u svakoj prizmi svi su orijentirani u istom smjeru. Svaka je prizma obavijena tankom, nemineraliziranom ovojnicom, a prostore među prizmama ispunjava mineralizirana interprizmatična tvar, u kojoj su kristalići hidroksilapatita orijentirani okomito na one u prizmama. Na granici prema dentinu kratki izdanci međustanične tvari dentina prodiru u caklinu. Za razliku od ostalih sastojaka, zubna caklina nije tkivo, jer stanice koje je luče (ameloblasti, adamantoblasti, gonoblasti) iščezavaju nakon završetka stvaranja cakline (amelogeneza). Kao trag sukcesivne mineralizacije caklinskih prizama ostaju u caklini kose Retziusove linije usmjerene prema vrhu zubnoga korijena. Neposredno nakon izbijanja zuba, slobodnu površinu cakline pokriva vrlo tanka zubna kutikula (Nasmythova membrana).