aminokiseline

aminokiseline (alfaaminokarbonske kiseline), dipolarni spojevi koji sadržavaju i aminogrupu i karboksilnu grupu, pa se ponašaju kao nenabijene molekule. Dijele se prema građi, prema mogućnosti sintetiziranja u samom organizmu (nebitne, neesencijalne) ili ih se mora unositi hranom (bitne, esencijalne). Od 20 aminokiselina koje su nazočne u čovjekovu organizmu u većim količinama 8 su bitne (nenadoknadive): treonin, lizin, metionin, valin, fenilalanin, leucin, triptofan i izoleucin. Organizam ih sam ne može sintetizirati, a njihov nedostatak uzrokuje poremećaj ravnoteže dušika. Daljnje dvije, histidin i arginin, esencijalne su samo u dječje doba, bez njih nema normalna rasta. Nebitne aminokiseline (10) su ove: glicin, alanin, serin, cistein, asparaginska kiselina, asparagin, glutaminska kiselina, glutamin, tirozin i prolin. Njih organizam može sam sintetizirati (u jetri) iz drugih aminokiselina davaoca aminoskupine (npr. glutamin, asparagin) u procesu transaminacije. Taj proces kataliziraju enzimi koji u svom sastavu imaju piridoksin. Kod nedostatka tog vitamina izgradnja nadoknadivih aminokiselina je poremećena. Aminokiseline se dijele još na proteinogene (služe za izgradnju proteina), i neproteinogene, te po tome kako se u organizmu razgraduju, na glukogene i ketogene. Uz 20 proteinogenih aminokiselina u tijelu čovjeka nalazi se još stotinjak aminokiselina različitih funkcija. Aminokiseline ulaze u ove kemijske reakcije: dekarboksilacija, oksidativna dezaminacija, transaminacija, modifikacija bočnog lanca i polimerizacija.