anestetici

anestetici, sredstva koja uzrokuju privremeni gubitak svijesti, pa se nazivaju i opći anestetici. Primjenjuju se kod kirurških zahvata. Osobine dobrog anestetika: brza anestezija bez nepovoljnog djelovanja na srce, pluća, jetru i bubrege; brz oporavak nakon primjene, bez naknadne mučnine i povraćanja; brzo odstranjivanje iz organizma; analgetsko djelovanje i sposobnost olabavljivanja mišića. Konačno, anestetici ne smiju biti eksplozivni i zapaljivi. Razlikuju se inhalacijski i neinhalacijski opći anestetici. Inhalacijski anestetici su lako zapaljive tekućine (eter, etilni klorid, halotan, metoksifluran, enfluran, izofluran, trikloretilen, kloroform) i plinovi (ciklopropan, dušični oksidul ili rajski plin). Primjenjuju se pomoću posebnih aparata. Neinhalacijski anestetici daju se najčešće intravenski, veoma rijetko rektalno (tribrometanol). Među intravenske anestetike spadaju narkotski (narkoanalgetici, hipnoanalgetici) i nenarkotski anestetici. Narkotski anestetici su prirodni (morfin, kodein, tebain, papaverin), polusintetski (heroin, dihidromorfin, etorfin) i sintetski spojevi (levorfanol, metadon, pentazocin, petidin, fentanil, alfentanil, sufentanil, tilidin). Najčešće se upotrebljavaju fentanil i sufentanil. Nenarkotski anestetici su: barbiturati (tiopenton, pentobarbiton, metoheksiton, tianil, tiamilal), benzodijazepini (dijazepam, lorazepam, midazolam) i ostali (hetanion, etomidat, alfodolon, propanidid, diizopropilfenol).