antipsihotici

antipsihotici (neuroleptici, psihoplegici, veliki trankvilizatori), grupa psihotropnih lijekova. Djeluje na neurotransmiterske sustave (npr. noradrenalin, acetilkolin, 5-hidroksitriptamin, dopamin). Imaju antiemetično djelovanje, ali i nuspojave ekstrapiramidnog tipa. Smiruju bolesnike, bez obzira na etiologiju psihomotornog nemira. Djeluju na strukture odgovorne za ponašanje i budnost (retikulski aktivacijski sustav). Najčešće se upotrebljavaju kod akutne shizofrenije, manije, nemira (oštećenje mozga). Dugotrajna primjena služi za sprečavanje akutnih poremećaja u kroničnoj shizofreniji i kao terapija održavanja (psihotična ispoljavanja kronične paranoje). Parenteralna primjena (posebno fenotijazina) ima nekoliko puta jači učinak od oralne. Nuspojave su najčešće u početku liječenja i ovise o dozi. Najčešće su neurološke, a prate ih kardiovaskularni neželjeni učinci. Kombinacija s drugim lijekovima slična djelovanja ima aditivni ili potencirajući učinak (depresija središnjega živčanog sustava).