ascites

ascites, (hidroperitoneum), nakupljanje tekućine u peritonejskoj šupljini kod niza bolesti. Očituje se povećanjem širine trbuha te otežanim disanjem zbog pritiska na ošit. U ascitesu dobivenom dijagnostičkom paracentezom određuju se specifična težina, koncentracija proteina, broj i vrsta stanica, amilaze, trigliceridi i laktikodehidrogenaza, a obavlja se i bakteriološki pregled. Ako je specifična težina manja od 1,016 a koncentracija proteina manja od 2,5g/L, riječ je o transudatu. Eksudat ukazuje na tumor ili infekciju kao uzrok. Ascites je najčešći kod ciroze jetre. Ostali uzroci: zatajenje srca, konstriktivni perikarditis, nefrotski sindrom, tromboza vene porte, spontani bakterijski peritonitis, tuberkulozni peritonitis, peritonitis druge etiologije, diseminirana karcinomatoza, karcinom jetre i Meigsov sindrom (ascites, hidrotoraks uz benigne tumore jajnika). Posebne vrste su pankreasni ascites (najčešće zbog curenja pseudociste pankreasa), hilozni ascites (mutan, gust) kod limfatičke opstrukcije i nefrotskog sindroma a ima visoku koncentraciju triglicerida, te mucinozni ascites kod pseudomiksoma peritoneunia, koloidnog karcinoma želuca i kolona s implantatima na peritoneumu. Ascites kod ciroze jetre liječi se mirovanjem, restrikcijom soli te dijureticima, a samo iznimno terapijskom paracentezom u slučaju otežanog disanja ili prijeteće rupture umbilikalne hernije. Kod izuzetno rezistentnih slučajeva može se raditi peritoneo-venski šant (LeVeenov šant). Kod ostalih vrsta terapija je usmjerena prema liječenju osnovne bolesti.