benzodijazepini

benzodijazepini, lijekovi s anksiolitskim (npr. klordijazepoksid, dijazepam, oksazepam, pirazolokinolini), sedacijskim (npr. lorazepam, zolpidem), hipnotskim (npr. nitrazepam; flurazepam, temazepam) i antikonvulzijskim (npr. karbamazepin, dijazepam) djelovanjem, što ovisi o dozi. Dosta selektivno djeluju na retikulsku formaciju i limbički sustav. Kratkodjelujući benzodijazepini (npr. oksazepam, lorazepam) indicirani su i kao mišićne relaksancije (liječenje tetanusa, bjesnoće, spastičnosti i atetoze kod cerebralne paralize, te epileptičkog statusa), za preoperacijsku medikaciju i duboku sedaciju kod manjih kirurških zahvata (npr. u stomatologiji). Javlja se navikavanje i ovisnost. U terapijskim dozama ne utječu znatnije na kardiovaskularni i dišni sustav, osim ako postoji šok ili respiracijska nedostatnost, kada i male količine mogu izazvati ozbiljne nuspojave (respiracijska depresija, smanjenje minutnog volumena srca, hipotenzija). Nuspojave: umor, pospanost, nesigurnost, nestabilnost, vrtoglavica, glavobolja (u starijih osoba), smetenost. Na mjestu primjene može doći do tromboflebitisa.