elektroterapija

elektroterapija, upotreba električne struje u svrhu liječenja, poznata već od Galena (on se služio ribom drhtuljom). U elektroterapiju uključeni su postupci koji neposredno iskorištavaju električnu struju, a ne oni gdje se električna struja pretvara u drugu energiju (zvuk, svjetlo). S tehničkog i fiziološkog stajališta elektroterapija se dijeli u 3 skupine. Niskofrekventna elektroterapija (0 do 1000Hz): galvanizacija s konstantnim tokom (galvanizacija, četverostanične kupke, hidroelektrične kupke, iontoforeza), galvanizacija s podražajnim strujama (obične impulsne struje, faradske, sinusne, eksponencijalne), te kontinuirano impulsne struje (dijadinamske, galvano-faradske, alternirajuće); srednjofrekventna elektroterapija (1 do 5kHz): interferentne struje; obične i stereodinamične; visokofrekventna elektroterapija (100kHz do 3000MHz): dijatermija kratkim valovima (27MHz, 11m), decimetarskim valovima (434MHz, 69cm), te mikrovalna terapija (2450MHz, 12,25cm).