hemofilija

hemofilija, nasljedna bolest praćena sklonošću krvarenju, nastaje zbog deficita faktora koagulacije F VIII:C (hemofilija A) ili F IX (hemofilija B). Hemofilija A je rijetka bolest. U Hrvatskoj je učestalost 6,5 bolesnika na 100000 stanovnika. Sinteza F VIII:C je potpuno odsutna, smanjena ili se ne stvara normalna i aktivna molekula F VIII: C. Sintezu F VIII:C kontrolira gen koji se nalazi na kromosomu X. Mutacijom tog gena nastaje hemofilija. A. Heterozigotne žene imaju mutirani gen samo na jednom kromosomu X, te ga prenose na potomstvo. Mutirani je gen na jedinom kromosomu X u muškaraca. Tako muškarci boluju a žene prenose hemofiliju A. F VIII: C je snižen u žena koje su homozigoti te imaju mutirani gen na oba kromosoma X. Sve kćeri hemofiličnog oca prenosioci su hemofilije A, sinovi su zdravi. Oko 30% bolesnika nema u obitelji hemofilije. Normalne vrijednosti F VIII: C u zdravih osoba su 50-200 jedinica/dL ili 0,5-2j/mL. Poznati su slijedeći pokazatelji funkcija molekula F VIII: F VIII:C (koagulacijska aktivnost F VIII), F VIII R: Ag (antigenska aktivnost F VIII), F VIII: CoF (aktivnost F VIII potrebna za agregaciju trombocita s antibiotikom ristocetinom), F VIII R:vWF (aktivnost F VIII potrebna za adheziju trombocita). U 10% bolesnika s hemofilijom A prisutan je antigen F VIII:C te se to dogovorno označava hemofilija A+, dok je u 90% bolesnika odsutan i označava se hemofilija A-. Klinička slika: pojava krvarenja u zglobove, mišiće i meka tkiva. Vrlo su rijetka krvarenja u sluznice, a petehijalna su odsutna, jer primarna hemostaza nije poremećena. Klinički znakovi ne omogućuju razlikovanje hemofilije A i B, a karakteristična su ponovna krvarenja koja se javljaju nakon kompletne hemostaze nakon ozljede ili operacije. Hemofilija A dijeli se na temelju aktivnosti F VIII:C u lagan oblik (F VIII:C 5j/dL), srednje težak oblik (F VIII:C 1 do Sj/dL), i težak oblik (F VIII:C O do 1j/dL). Bolesnik s teškim oblikom spontanco krvari. Anamneza i fizikalni pregled temeljni su putokaz u dijagnozi koja se postavlja i potvrđuje laboratorijskim određivanjem aktivnosti F VIII: C. Istodobno se određuje antigenska aktivnost F VIII (F. VIII R: Ag), te aktivnost F VIII potrebna za agregaciju trombocita s antibiotikom ristocetinom (F VIII:CoF) kao i za aktivnost F VIII potrebne za adheziju trombocita (F VIIIR:vWF) zbog razlikovanja hemofilije A od von Willebrandove bolesti. Liječenje hemofilije A provodi se nadomjestnom terapijom koncentriranim F VIII ili krioprecipitatom, a manjih krvarenja deamino-D-arginin-vazopresinom (DDAVP). Hemofilija B je nasljedna bolest uzrokovana manjkom F IX s učestalošću 1 na 100 000 stanovnika. Nasljeđivanje i klinička slika jednaki su kao i kod hemofilije. A. Dijagnoza se potvrđuje određivanjem aktivnosti F IX u plazmi. Liječenje se provodi koncentratom F IX.