hipopituitarizam

hipopituitarizam (hypopituitarismus), bolest zbog smanjena ili u potpunosti izostala lučenja hormona adenohipofize s posljedičnom hipofunkcijom endokrinih žlijezda ovisnih o njezinim hormonima. Uzroci: izravno oštećenje tkiva hipofize, rjeđe lezija dijela hipotalamusa u kojem se stvaraju hipofizeotropni hormoni ili pak peteljke hipofize kada je ometen njihov transport do adenohipofize (tumori, ciste, granulomatozni i upalni procesi, fibroza, ishemijska nekroza, operacija i zračenje hipofize). Insuficijencija adenohipofize postaje očita kada je razoreno 3/4 njezina tkiva, pri čemu najprije nastaju kliničko-laboratorijski znakovi deficita somatotropina, tireotropina, kortikotropina te prolaktina. Ako se bolest javi u dječjoj dobi, izostaje pubertet, ne zatvaraju se epifizne pukotine, nastaje eunuhoidni visok rast, dok na nedostatak hormona rasta ukazuje patuljast rast i usporen razvoj. Ako se bolest javi u odrasloj dobi, razvijaju se → hipotireoza i insuficijencija kore nadbubrežnih žlijezda uz regresiju sekundarnih spolnih oznaka (sekundarni hipogonadizam). U slučaju ekspanzijskih procesa u području hipofize, ti endokrini poremećaji mogu biti praćeni većim ili manjim oftalmološkim i neurološkim ispadima. Liječenje: supstitucija nedostatnog hormona, a u slučaju totalnog hipopituitarizma primjena hormona štitnjače, kore nadbubrežne žlijezde i spolnih hormona. Uz to je nužno liječiti osnovni proces koji je doveo do insuficijencije adenohipofize.