kila

kila (hernia, hernija), prolaps utrobe kroz proširene fiziološke otvore ili stečene defekte trbušne stijenke pod kožu (vanjska kila), ili u otvore i recesuse duplikatura mezenterija (unutarnja kila). Posebni oblik unutarnjih kila čini prolaps organa utrobe kroz fiziološke otvore ili defekte na dijafragmi u grudni koš (dijafragmalna kila). Najčešća vrsta su vanjske kile. Prema nastajanju kile mogu biti prirođene (rjeđe) i stečene (češće). Prirođene (kongenitalne) nastaju zbog prirođenog defekta u razvoju trbušne stijenke, a stečene (akvirirane) zbog sekundarne slabosti ili nastalih defekata trbušne stijenke, odnosno dijafragme. Kile se dijele na prave (hernia vera) i lažne (hernia spuria). Kod pravih je prolabirani sadržaj utrobe obavijen izbočenim parijetalnim peritoneumom, koji kod lažnih kila manjka. Prave kile su znatno češće od lažnih. Prema lokalizaciji otvora, odnosno defekta kroz koji nastaje prolaps utrobe, kila dobiva naziv: preponska (ingvinalna), bedrena (femoralna), pupčana (umbilikalna) itd. Kod svake prave kile postoji otvor ili defekt kroz koji nastaje prolaps (kilni otvor), izbočenje parijetalnog peritoneuma kroz kilni otvor (kilna vreća) i prolabirani dio utrobe koji ispunjava kilnu vreću (kilni sadržaj). Prema tome može li se kilni sadržaj spontano, ili pritiskom izvana, povratiti u trbušnu šupljinu ili ne može, valja razlikovati reponibilnu kilu od ireponibilne. U početku bolesti svaka je prava kila reponibilna. Razlog ireponibilnosti može biti voluminoznost kilnog sadržaja, sraštenje kilnog sadržaja s kilnom vrećom (tzv. hernia acreta), ili uklještenje kile. Uklještenje je po život opasna komplikacija, jer dovodi do prekida u krvnoj opskrbi kilnog sadržaja i do njegove gangrene. Ukliještena kila najčešći je uzrok zapletaju crijeva. Zbog opasnosti od uklještenja, gotovo sve kile moraju se liječiti kirurški. Ukliještena kila zahtijeva uvijek hitno kirurško liječenje. Samo izuzetno je dopušteno konzervativno liječenje primjenom odgovarajućih kilnih pojaseva.