mišljenje

mišljenje, viši oblik psihičke djelatnosti koji sadrži pojmove, sudove i zaključke; spoznajni proces, najrazvijeniji oblik stvarnosti u ljudskoj svijesti. Mišljenje je usmjereno na zadovoljavanje biološko-socijalnih spoznajnih potreba, na uočavanje veza i odnosa između različitih predmeta i pojava. Mišljenje je u razdobljima budnosti kontinuirani proces. Fiziološku osnovu mišljenja čine složeni procesi u središnjem živčanom sustavu (→ misao). Konkretno mišljenje odvija se pomoću zornih predodžaba, a apstraktno mišljenje se osniva na upotrebi općih pojmova. Logično mišljenje služi se pretežno objektivno obrazloženim pojmovima i apstrahiranjem, objektivnim zakonitostima i vezama, dok u primitivnom mišljenju prevladavaju u doživljavanju stvarnosti perceptivno-slikovni elementi nad misaonima, a afektivni momenti imaju veće značenje nego u logičnom mišljenju. Poremećaji mišljenja obično se dijele na formalne i sadržajne. Formalni poremećaji odnose se na misaoni tijek i na način kako bolesnik iznosi svoje mišljenje i povezuje svoje asocijacije. Tu pripadaju: → bijeg misli, ljepljivo (viskozno) mišljenje (bolesnik se teško odvaja od započete teme), → perseveracija(stalno ponavljanje pojedinih rečenica i misli), inkoherentno (rastrgano) mišljenje (u najtežem slučaju shizofreno disocirano mišljenje) s pojavom neologizama, misaoni blok (nagao prekid misaonog toka s doživljajem potpune praznine) i dr. U poremećaje misaonog sadržaja spadaju → precijenjene misli, patološke (bolesne, sumanute) misli i → prisilne misli. U patološke misli spadaju megalomanske, depresivne, nihilističke misli (doživljaji nepostojanja vlastite osobe, pojedinih dijelova tijela ili čitave realnosti), ideje odnosa (doživljaji bolesnika da se različite pojave u njegovoj okolini odnose na njega, premda je realnost drukčija) i dr. Mišljenje znači i stajalište (ponekad uvjerenje) o nekim problemima, događajima, osobama, svjetonazor i dr.