misao

misao, živčana aktivnost što nastaje kao rezultat istodobna uzbuđivanja mnogih različitih dijelova živčanog sustava od kojih su najvažniji ovi: moždana kora, talamus, limbički sustav i gornji dio retikulske formacije moždanog debla (holistička teorija, prema grč. riječi hólos = čitav), svaki trenutak psihičkog doživljavanja. Neke jednostavne misli (npr. misao o boli) gotovo potpuno ovise o nižim centrima. Složene misli zahtijevaju uglavnom djelatnost moždane kore; npr. gledanje je vrsta misaonog obrasca koji se potpuno izgubi gubitkom vidne kore. Jednostavne misli odnose se na opću narav misli (ugoda, neugoda, bol, grubi modaliteti osjeta, gruba lokalizacija) a nastaju pretežno uzbuđivanjem nižih centara. Složene misli obuhvaćaju suptilne značajke (fina lokalizacija tjelesnih osjeta, fini oblici osjeta i druge individualne značajke što ulaze u cjelokupnu svijest u određenom trenutku). Neprekinuti tijek spoznavanja okoline i/ili slijeda misli čini svijest. Uništavanje velikih dijelova moždane kore ne sprečava čovjeka da misli, ali jako smanjuje stupanj njegove svijesti o okolini. Vjeruje se da neka područja kore velikog mozga koja nisu izravno spojena sa senzornim centrima, kao što su npr. prefrontalni režanj i veliki dijelovi tjemenog režnja, služe za apstraktnije procese mišljenja. Pri oštećenju prefrontalnog područja čovjek postane veoma rastresen i nesposoban da dugo i kompliciranije misli. → mišljenje