neuroglija

neuroglija (glija, glija-stanice), različite vrste većinom razgranjenih stanica u živčanom sustavu koje nemaju funkcionalnih značajki neurona nego obavljaju potpornu ulogu, ulogu posrednika u mijeni tvari, stvaraju optimalnu mikrookolinu neurona, stvaraju mijelinsku ovojnicu, fagocitiraju strane čestice i dijelove degeneriranih neurona, sudjeluju u regeneraciji živčanih vlakana. Na oštećenje živčanog tkiva reagiraju hiperplazijom (glioza), a mogu biti i ishodištem tumora (gliomi). Cijelog života zadržavaju sposobnost mitoze. Procjenjuje se da u središnjem živčanom sustavu na svaku živčanu stanicu dolazi 10 glija-stanica, ali zbog manjih dimenzija zauzimaju samo 50% ukupna volumena. Najveći ih se broj razvija od matičnih stanica (glioblasti, spongioblasti) u neuroepitelu. Središnja (centralna) glija obuhvaća ove vrste glija- stanica smještenih u središnjem živčanom sustavu: a) ependim (ependimske stanice), sloj kubičnih ili cilindričnih epitelu sličnih stanica (glija-stanica), koji oblaže moždane komore i središnji kanal kralješnične moždine. Stanice na slobodnoj površini imaju mikroresice bogate mitohondrijima. Neke imaju dugačke bazalne izdanke, koji širokim perivaskularnim nožicama dodiruju površinu krvnih kapilara (taniciti), posebno u području hipofiznog drška; b) astroglija (astrociti), najveće i najrazgranjenije glija-stanice. Njihovi nastavci zajedno s dendritima i aksonima živčanih staniea čine neuropil. Okrajci njihovih nastavaka, prošireni poput stopala, pokrivaju oko 80% iz vanjske površine krvnih kapilara (perivaskularne nožice), bazalnu stranu njezine moždane ovojnice (perivaskularna i površinska glija limitans) ili površinu perikariona živčanih stanica između sinaptičkih završetaka. Astroglija ima potpornu, metaboličku i izolacijsku ulogu. Posebno modificirani astrociti nalaze se u kori malog mozga (Bergmannova glija). Kratkokratki (protoplazmatski) astrociti nalaze se pretežno u sivoj tvari mozga i kralješnične moždine. Dugokratki (vlaknati, fibrozni) astrociti nalaze se u bijeloj tvari, imaju manje izdanaka koji su dulji; c) oligodendroglija (oligodendrociti), stanice znatno manje od astrocita s malo kratkih, tankih izdanaka bez završnih proširenja. U sivoj tvari nalaze se neposredno uz perikarion živčanih stanica (perineuronski sateliti, satelitska glija), a u bijeloj tvari njihovi prošireni nastavci obavijaju aksone tvoreći mijelinsku ovojnicu (analogne su Schwannovim stanicama u perifernom živčanom sustavu). Makroglija, zajednički naziv za astrogliju i oligodendrogliju; d) mikroglija (mezoglija, Hortegine stanice), stanice su male i izdužene, smještene uz krvne kapilare u sivoj i bijeloj tvari. Sadrže brojne lizosome, mogu se odvojiti od stijenke kapilare i dospjeti u neuropil gdje fagocitiraju ostatke propalih neurona i mijelinskih ovojnica. Periferna glija obuhvaća glija-stanice u perifernom živčanom sustavu: Schwannove stanice oko aksona živčanih stanica, amficite (satelitske stanice) oko perikariona živčanih stanica u ganglijima, telogliju oko presinaptičkih živčanih završetaka u motornoj ploči, te glijastanice u mrežnici oka (amakrine, horizontalne i Müllerove stanice). → glija limitans, → satelitske stanice