okus

okus, osjet što nastaje podraživanjem okusnih pupoljaka u usnoj šupljini. Postoje 4 primarna okusna osjeta: kiselo, slano, slatko i gorko. Njihovom kombinacijom čovjek može razlikovati na stotine različitih okusa. Okus kiseloga uzrokuju kiseline a jačina osjeta proporcionalna je logaritmu koncentracije vodikova iona. Okus slanoga pobuđuju ionizirane soli (uglavnom kationi), a osjet slatkoga različite organske tvari: šećeri, aldehidi, esteri, aminokiseline i drugi sastojci hrane, ali i umjetna sladila (saharin, ciklamati i dr.). Okus gorkoga pobuduju dvije grupe tvari: a) dugolančane organske tvari što sadrže dušik, b) alkaloidi (strihnin). Od okusnih receptora idu okusna vlakna što pripadaju facijalisu, vagusu i glosofaringeusu u moždano deblo, a odatle u centar za okus smješten u stražnjem dijelu parahipokampusa. Na osjet okusa utječe i temperatura, npr. zašećerena tekućina čini nam se slađom kad je hladna. Okus ima i afektivna svojstva, može biti ugodan i neugodan, i pomaže pri izboru hrane (utječe na apetit). Okusni refleksi što nastaju impulsima iz okusnih pupoljaka potiču lučenje sline. Osjet okusa se brzo adaptira: 1-5 min nakon podraživanja okusnih receptora on prestaje unatoč daljnjem podraživanju.