radiofarmaci

radiofarmaci, medicinski pripravci radioizotopa koji se bolesnicima daju intravenski, na usta ili nekim drugim putem u svrhu dijagnostike i terapije. Mogu sadržavati radioizotop u elementarnom obliku (¹³³Xe), u jednostavnom (²⁰¹Ti-klorid) ili složenijem spoju (¹¹¹In-bleomicin). Radioizotop može biti ugrađen u kompleksne molekule (proteine, protutijela, ligande) ili vezan na čestice koloida i suspenzije, dijelove stanica, stanice (eritrocite). Radiofarmaci se posebno ispituju i kontroliraju i ne smiju sadržavati druge radionuklide istog ili drugog elementa (radionuklidna čistoća), druge kemijske oblike istog radionuklida (radiokemijska čistoća), ni druge kemijske spojeve (kemijska čistoća); također moraju biti sterilni, apirogeni itd. Pri izboru radiofarmaka vodi se računa o fizikalnim svojstvima (vrsta i energija zračenja, vrijeme poluraspada) i biološkim karakteristikama. Neki se radiofarmaci aktivno nakupljaju u specifičnim stanicama (jod u štitnjači) ili pasivno difundiraju (pertehnetat tehnicija u mozgu), neki idu u heteroionsku zamjenu (talij u miokardu) ili budu zadržani u krvi vezani na eritrocite ili proteine, blokirani u kapilarama (makroagregati) ili fagocitirani u stanicama RES-a (koloidi). Novi mehanizmi biodistribucije radiofarmaka omogućuju razvoj nuklearne medicine.