strah

strah, afekt, psihički fenomen doživljaja. 1. strah u užem smislu (angustia), intenzivno i kratkotrajno mučno osjećanje stvarne opasnosti od nečega čemu je uzrok poznat i određen. Ovaj objektivni s. prate vegetativni i tjelesni znakovi (ubrzanje bila, lupanje srca, bljedilo, ježenje kože, suhoća u grlu, kočenje i drhtanje, znojenje itd.). Uzrok ovoj neugodi je izvanjski. Ovdje je strah odgovor na neposrednu i realnu opasnost nakon čega uslijedi poticaj bijega u potrazi za obranom. Blizak fenomen je panika (→ panično stanje). 2. strah u širem smislu (anxietas, bojazan, strepnja, tjeskoba, plašnja, mȍra), difuzno afektivno stanje u kojem se očekuju neodređene opasnosti uz unutrašnju napetost i mir. Subjektivni je s. pred zamišljenom opasnosti i prijetnjom, čiji pravi uzrok pojedinac i ne zna, pa se govori o flotirajućem neurotskom strahu. Redovna je pratnja anksioznoj formi neuroze. Takav strah je tip reakcije pojedinca kad se nađe u situaciji koju prati očekivana opasnost.