vene

vene, krvne žile koje odvode vensku krv iz kapilarne mreže u srce (iznimke: plućne vene i pupčana vena koje vode arterijsku krv). Ima ih više nego arterija i najčešće teku usporedno s njima. Stijenka vena je tanja (osobito medija) a lumen širi nego odgovarajućih arterija. Vrlo su varijabilne građe što ovisi o njihovoj veličini i lokalizaciji. Osnovne značajke: a) tanka medija sa snopovima glatkih mišićnih stanica, b) dobro razvijena adventicija (obično najdeblji sloj), c) neoštra odijeljenost slojeva (samo u nekim venama razvijena je unutrašnja elastična membrana), d) prisutnost venskih zalistaka. Tipovi: 1. venule, spajaju kapilare s malim venama, promjera su 15-50μm, duljine 50-700pm. Postkapilarne (pericitne) venule nadovezuju se neposredno na kapilare. Endotel im je porozan a mediju čine periciti. Mišićne venule nastavljaju se na postkapilarne i u mediji imaju 1-2 sloja diskontinuirano postavljenih glatkih mišićnih stanica; 2. male vene (promjera do 1 mm), imaju kontinuirani endotel a u mediji kontinuirano postavljene glatke mišićne stanice u 2-3 sloja. Pojavljuju se zalisci; 3. srednje velike vene (promjera 1-10mm), najbrojnije (koža, udovi, unutrašnji organi). Intima, osim endotela, sadrži i malo vezivnog tkiva a medija je razvijenija u donjim nego u gornjim dijelovima tijela; 4. velike vene (promjer veći od 10mm), imaju uglavnom jednaku strukturu kao i srednje velike vene, a neke od njih imaju i specijalne značajke; 5. specijalne vene, imaju posebne značajke u pojedinim dijelovima tijela. To su uzdužno postavljeni snopovi glatkih mišićnih stanica u vezivnom sloju intime (vene donjih udova i glave, pupčana vena) koji mogu tvoriti i jastučiće intime ili sfinktere s mogućnošću funkcijski uvjetovana smanjenog odljeva krvi iz pojedinih organa (prigušne vene: sluznica nosa, žlijezde slinovnice, moždina nadbubrežne žlijezde). U velikim venama trbuha i u veni azygos medije u pravom smislu nema, ali adventicija sadrži brojne snopove uzdužno postavljenih glatkih mišićnih stanica (propulzivne vene). Na nekim mjestima (sinusi tvrde moždane ovojnice, vene mrežnice, trabekularne vene slezene) nema izraženih slojeva pa endotel neposredno priliježe uz okolno vezivno tkivo. U šupljim i plućnim venama srčano mišićje se djelomično nastavlja u adventiciju. U venama se nalazi oko 65% od ukupne količine krvi, a neke vene služe kao → krvna skladišta. Venski krvni tlak znatno je niži nego arterijski; on opada u smjeru od venula (gdje iznosi 1,6-2,4kPa) prema desnom atriju. U desnom atriju iznosi prosječno 0kPa (naziva se i centralni venski tlak), a u velikim venama blizu srca 0,5 kPa. Potonja dva tlaka smanjuju se za vrijeme udisaja a povećavaju za vrijeme izdisaja, što utječe na punjenje krvlju desnog atrija (venski priljev). Venski priljev povećava se za vrijeme udisaja zbog sniženja intratorakalnog tlaka (torakalna pumpa), a smanjuje za vrijeme izdisaja. Skeletna muskulatura pritiskom na vene također povećava venski priljev (mišićna pumpa). Kod uspravna položaja tijela hidrostatski tlak (zbog djelovanja sile teže) jako povisuje venski tlak u području tijela ispod srca što jako otežava strujanje krvi prema srcu, dok u području glave venski tlak postaje negativan. Učinak hidrostatskog tlaka u donjim dijelovima tijela znatno se smanjuje postojanjem venskih zalistaka i djelovanjem venske pumpe (→ venski zalisci). Otpor strujanju krvi u venama veoma je malen, jer je riječ o širokim i veoma rastezljivim žilama. Brzina strujanja krvi, koja je u kapilarama najmanja (0,3mm/s), postupno se povećava u smjeru prema desnom atriju tako da u šupljim venama iznosi oko 20cm/s. Venski tlak može se izmjeriti samo izravnom metodom (uvođenje igle u venu i spajanje s vodenim manometrom), a centralni venski tlak uvođenjem katetera u desni atrij.